Pokazala si mi

Znati kako, to je veština koja se stiče vremenom. Pa makar bila i ljubav u pitanju.

Iako ih publika najviše pamti po hitu “Happy Together” o kojem je ovde već bilo reči, The Turtles su bili jedna od najinteresntnijih grupa koje su se pojavile u Americi sredinom šezdesetih. Dugo sam za njih mislio da su Englezi, jer su fenomenalno skinuli stil grupa koje su dolazile sa Ostrva u sklopu “britanske invazije“, no nisu se oni zaustavili samo na tome. U njihovoj muzici bilo je i stilskih elemenata koji su dolazili iz američkih grupa poput The Lovin’ Spoonful ili The Beach Boys i prava je šteta što su u toku svoje relativno kratke karijere posmatrani samo kroz hit singlove. Njihovi studijski albumi, beše ih ukupno pet, pravi su praznik za uši i uživancija ih je slušati.

Rečju, The Turtles je bila ozbiljna grupa koju industrija nije ozbiljno shvatala.

Pomenuta pesma “Happy Together” postala je globalni hit 1967. godine. Ni narednih nekoliko singlova nije prošlo loše – svi su se redom plasirali među prvih deset na top listama, što je zaista bio veliki uspeh. No, njihova diskografska kuća i dalje nije bila zadovoljna i pritiskala ih je da snime još neku pesmu koja će razvaliti top liste.

Grupi nije ni malo bilo stalo do prepucavanja, pa je kreativni dvojac koji je stajao iza The Turtlesa (Howard Kaylan i Mark Volman) smislio originalan način kako da medijski prezentira svoje pesme na neobičan način. The Turtles Present the Battle of the Bands (1968) je bio zamišljen kao ambiciozni konceptuani album na kome bi grupa glumila 11 postava koje bi svirale žanrovski različite pesme. I ceo posao su odlično obavili, s tim što su u pesmi “Eleonore” parodirali sami sebe.

The Turtles Present the Battle of the Bands (1968)

The Turtles – The Turtles Present the Battle of the Bands (1968). Ovakav pristup nije bio neobičan u to doba i predstavljao je kreativan način da bendovi umire svoje nezajažljive izdavače. U konkretnom slučaju, pažljivi slušalac je mogao da razume koliki majstorluk je neophodan da bi se sastavio ovakav album. To nije pomoglo: The Turtles su zauvek ostali zapramćeni kao lako štivo, iako to zapravo nisu bili.

Jedna od tri pesme koje su se našle na ovom albumu, a da The Turtles nisu autori, jeste “You Showed Me“. Njeni autori su Gene Clark i Roger McGuinn, pa je više nego logično što su je uvrstili u izbor. Najzad, ako se pogleda čitav opus The Turtlesa, jedan deo snimljenih pesama odista zvuči kao da su ih odsvirali i otpevali The Byrds.

Muzičke knjige navode da je ovo jedna od prvih pesma koje su Clark i McGuinn napisali još u vreme kada su kao duo nastupali po muzičkim klubovima, a the Byrds su je snimili samo kao demo verziju na probi i nikad je nisu uvrstili u repertoar koji su izvodili. Iako je singlica The Turtlesa dobro prošla na top listama, postajući tako njihov poslednji hit, The Byrds je nikada nisu ponovo snimili.

Kaylan i Volman će uskoro, po prestanku rada The Turtles, postati deo prateće grupe Franka Zappe, da bi se nešto kasnije osamostaliti i napraviti uspešnu karijeru kao zezatorski duo Flo & Eddie čije pesme i danas ponekad volim da pustim.

The Turtles se i danas, uprkos zanimljivom i kvalitetnom opusu, uglavnom shvataju uglavnom neozbiljno. Nisu ni prvi ni poslednji kojima se to desilo.