Jeste li primetili da nam se život usporio? Hteli mi to da priznamo ili ne, pod prisilom koja nas je u ovim trenucima snašla, redukovali smo svoje aktivnosti na najmanju moguću meru. Reakcije na to su, normalno, individualne. Meni cela ta medijski prenaduvana priča ne može ništa. Pokazalo se da je odluka od pre mnogo godina da prestanem da gledam TV bila opravdana – stekao sam trajni imunitet na gluposti.
A to povlači i mnoge druge stvari za sobom.
Ne moram više da učestvujem u političkim raspravama kojima su ljudi u okolini opsednuti a koje su, po pravilu, vrlo plitke i površne, mogu da kreiram sopstveni program i njegov tajming zavisno od raspoloženja, a na red su došle i knjige i muzika koje su dugo čekale na slobodno vreme.
U okolnostima kada ljudi kupuju samo najneophodnije stvari i izdavači su se ućutali. Prodaja diskova je utanjila, svi koncerti su otkazani, pa je na svetskom muzičkom tržištu popriličan nedostatak zanimljivih naslova. Tako da sam morao da se bacim na one koji već poduže čekaju da im se posvetim.
O čoveku koji se zove James Vincent McMorrow ne znam ništa. Čim je u računaru, to znači da je stigao na nečiju preporuku i bacam se bez predrasuda na slušanje albuma Early in the Morning (2010). Od samog početka postaje zanimljivo mada ne ljubim previše vrstu muzike koju izvodi. Srodna je onoj koju isporučuju Bon Iver, Sufjan Stevens, Band of Horses i slična bratija koji su pomalo metiljavi za moj ukus. No, slušanje McMorrowljevih pesama stvaraju vrlo ugodnu atmosferu, primerenu imenu albuma. Uvce mi se lepi za “This Old Dark Machine“. Dok je slušam, čitam njen tekst koji je krasan i nudi neobičnu perspektivu.
Spring it came upon us,
Every insect filled the air
Dropped their wings upon my brother,
Cast their shadows on his hairIf we follow where they’re leading,
We will surely come before
Some unseen and wondrous magic
Made of visions to exploreNear the town where we were living
Was an old abandoned farm
Every year we’d plant an orchid
In the shelter of it’s arm
To protect us from the madness
Of the future still to come
It will be like this forever
I will keep you safe from harmThen they caught us in the summer
Dressed in fathers finest clothes
You the hat he wore to market
I the jacket filled with holesI’ve been searching all these hours
For a hand as pale as bone
That would keep the strongest sunlight
And reflect the brightest stoneNear the town where we were living
Was a warm and fragrant smell
Of the orchid we had planted
Now a forest tall and well
What a statue to our greatness
What a story all will tell
They’ll remember us forever
They’ll remember where we fellThis old dark machine, it shakes and it shudders
Pulls to the left, then dies near the gutter
But still in the road, the traffic is silent
The people they stare, and then they turn violent
If they should touch, the hem of your dress
I would rise like a lion, strike out again
The faithful they wait, the faithful they wait
By the signNear the town where we were living
Came a loud and joyous sound
As the earth and all her beauty
Picked us up from off the ground
Carried far across the mountain
To a kingdom never bound
We will live like this forever
I will love you
Iza prividne pastorale kojom pesma počinje, krije se mračna priča o ljubavi koja je tokom leta procvetala između dva momka. Oni znaju da ona ne može da opstane u sredini kojoj pripadaju, pa se naracija odvija kao fantazija u njihovim glavama. Sve do trenutka kada nastradaju u saobraćajci jer samo ako su mrtvi, mogu da budu zajedno.
McMorrow je, očigledno, vrlo spretan sa rečima. Snimio je još tri albuma koje ću pažljivo da preslušam.
Samo da malo odmorim mozak od ovog karantina… 