Prospi vino

Ne, nije to psihodelična slika, već prosta metafora koja je prošla cenzuru.

Britanska grupa The Animals je jedna od prvih kojoj je pošlo za rukom da stekne internacionalnu slavu izvodeći muziku koja je bazirana na bluesu. No, uprkos uspehu, počeli su da se osipaju u potrazi za novim izazovima, pa se tokom druge polovine šezdesetih pojavljivala u raznim reinkarnacijama predvođena Ericom Burdonom . I dalje su odrađivali profitabilne turneje, bez obzira na to što se nisu mogli pohvaliti nekim novim i zanimljivim pesmama.

Osećajući da se stvari ne odvijaju kako bi trebalo, Burdon je očajnički pokušavao da sopstvenu karijeru postavi na noge.

Preselio se u Ameriku, priženio, prihvatio ideologiju hipika i “leta ljubavi”, ubacio u svoju muziku malo psihodelije i to je rezultiralo sa nekoliko osrednjih hitova (“San Franciscan Nights“, “Sky Pilot“, “When I Was Young“…), koji su mu pomogli da održi glavu iznad vode. I ništa više.

Nekako u isto vreme, kalifornijska grupa War je bezuspešno pokušavala da pronađe sopstveno mesto pod Suncem. Krajem šezdesetih najveći uspeh koji su postigli bio je da izigravaju prateću grupu Deacona Jonesa, zvezdu američkog fudbala, koji je imao ambicije da postane ozbiljan soul pevač. Od toga nije bilo ništa, ali je sviračka kohezija I zvuk grupe zapao za oko Jerryju Goldsteinu, impresariju I producentu koji je već imao uspeha radeći sa The MyCoys.

Eric Burdon Declares "War" (1970)Upravo njemu je sinulo da može da spoji Burdona sa grupom War. Ova kombinacija je odmah proradila na najbolji mogući način: svirali su po Kaliforniji i pre no što su ušli u studio. Zatim su snimili album Eric Burdon Declares “War” (1970). Neki ovaj album uzdižu u nebesa, momci iz Allmusica su mu dali samo dve bedne zvezdice, no čini mi se da je u vreme kada se pojavio bio bitno različit od ostale muzičke ponude. Ključne pesme na njemu su dva dugačka medleya (Tobacco: Tobacco Road/I Have a Dream/Tobacco Road i Blues for Memphis Slim: Birth/Mother Earth/Mr. Charlie/Danish Pastry/Mother Earth) u kojima su se muzičari razmahali do mile volje i pokazali svoje umeće. Ipak, album će se pamtiti po neobičnoj pesmi “Spill the Wine“, koja je vremenom postala klasik.

Sudeći po onome što je ispričao Harold Brown, bubnjar grupe War, ova pesma je nastala sasvim slučajno. Steve Gold, izvršni producent, hteo je da vidi kako grupa i Burdon funkcionišu zajedno, pa su se dugo muvali po studiju i snimali sve što bi im palo na pamet. Jednoga dana, dok su se zagrevali, u studiju se pojavio njihov klavijaturista Lonnie Jordan, pijan i sa bocom vina u ruci. Nešto od tog vina je završilo na skupocenoj konzoli studija i od snimanja nije bilo ništa dok se ona ne dovede u red. Burdon je već imao neku ideju teksta koji je, u stvari, prepričavanje njegovog sna, dodao je u nju taj detalj sa prosutim vinom i sve se, najednom, saavršeno sklopilo.

Ako se prati tekst pesme kako je zabeležen, na prvi pogled se čini da je san koji je u njemu opisan pomalo nadrealan. Prva reakcija bi možda bila da je pesma inspirisana u to vreme rasprostranjenim haluciogenim drogama, no to bi bio pogrešan zaključak. Začkoljica se krije u nedvosmislenom glorifikovanju ženske seksualnosti (“Spill the wine, take that pearl“) jer je prilično jasno koji deo ženskog tela treba poškropiti vinom. “Pearl” tako postaje sinonim za onaj najosetljiviji. Nyah-NyahRolling on the floor laughing

Već u decembru 1970. godine Eric Burdon i War će snimiti dvostruki album The Black-Man’s Burdon. Tu su se ovi momci najzad potpuno raspustili u studiju. Uradili su na sjajan način, ali nažalost, tim albumom su završili zajedničku karijeru. To mi je jedan od najdražih vinila u kolekciji

Sa najzad čestito izgrađenom reputacijom, War će tokom sedamdesetih postati jedna od najvećih svetskih koncertnih atrakcija i ubosti nekoliko velikih hitova (“The World Is a Ghetto“, “The Cisco Kid“, “Why Can’t We Be Friends?“, “Low Rider“, “Summer“…). Eric Burdon će u isto vreme pokušavati da se “pronađe”, što mu je samo delimično polazilo za rukom.

Iako Burdon ima 79 godina, još uvek nastupa. Ovda epidemija mu je prekinula turneju, a koliko mogu da vidim na oficijelnom sajtu, nastavlja je krajem juna.

Biće nam dobro sve dok bude ovakvih živahnih staraca.