Jesi li videla zvezde noćas?

Kako uteći od trenutne globalne pošasti? Recept za to je jednostavan – ukrcati se na svemirski brod sa veselim društvom.

Iako su za sobom imali četiri komercijalno uspešna albuma u drugoj polovini šezdesetih, Jefferson Airplane su u novu deceniju ušli sa gomilom problema. Varnice između članova grupe su počele da sevaju već početkom 1970. godine i niko nije mogao da predvidi kako će sve da se rasplete na kraju.

Kao i u svakom dobrom krimiću.

Kao osoba koja se godinama nije skidala sa LSD tripa, prvo je nagrabusio bubnjar Spencer Dryden – bez pardona je izbačen iz grupe. Jack Casady i Jorma Kaukonen zabavljali su se sopsvenom novom igračkom pod imenom Hot Tuna. Paul Kantner se upustio u ljubavne vode sa Grace Slick. Doduše, ona je tada bila udata, ali ko te za to pita kada plane strast. Preostali član originalne postave, Marty Balin, osećao se malo skrajnuto od svega – niko od prijatelja iz grupe ga nije planirao za svoje kombinacije.

Kako su Jefferson Airplane tokom 1970. godine uspeli samo da izdaju jedan singl, Paul Kantner je odlučio da sa Slickovom snimi solo album pod imenom Blows Against the Empire (1970). Album je po prirodi konceptuelan, a tekstovi se zasnivaju na hipi idealizmu stavljenom u naučno fantastični kontekst: postoje ljudi koji su sposobni da se ujedine i odluče o svojoj daljoj sudbini daleko od planete Zemlje. Inače, album je potpisan kao Paul Kantner and Jefferson Starship i ne treba ga stavljati u kontekst onoga što je nešto kasnije radila njegova grupa Jefferson Starship. Ovo starship u nazivu je trebalo da sugeriše odmak od airplane u nazivu matične grupe, kao i asocijaciju na stvarno probranu zvezdanu postavu koja je zasvirala na snimanju “u potrazi za vasionskim brodom koji će ih odvesti u svemir”.

Album je sniman u San Francisku, pa je jasno zašto su na njemu zasvirali i članovi grupa The Grateful Dead i Quicksilver Messenger Service, kao i neki drugari bez kojih se tad nije moglo: Jack Casady, Joey Covington, David Crosby, David Freiberg, Jerry Garcia, Mickey Hart, Paul Kantner, Bill Kreutzmann, Graham Nash, Peter Kaukonen i Harvey Brooks. Ako izuzmemo Slickovu, svi oni će se naći zajedno i na debitantskom solo albumu Davida Crosbyja If I Could Only Remeber My Name (1971), jednom od najboljih koje su moje uši ikada čule.

Have You Seen the Stars Tonite?” je osma pesma na albumu; njoj je u ovom klipu pridodana i poslednja pesma “Starship“. Pesmu su napisali su Kantner i Crosby i ne treba je posebmo tumačiti.

Have you seen the stars tonight?
Would you like to go up on ‘A’ Deck and look at them with me?
Have You Seen The Stars Tonight?
Would you like to go up for a stroll and keep me company?
Do you know
We could go?
We are free
Anyplace you can think of
We could be
Have you seen the stars tonight?
Have you looked at all the family of stars?

Ako ste već potražili ceo ovaj album na Cevki, a ima ga tamo, samo da napomenem još jedan interesantan detalj – to je bio prvi rock album koji je nominovan za Hugo science fiction award, što je najprestižnija nagrada za autore na polju naučne fantastike.

Blows Against the Empire (1970)
Paul Kantner’s Jefferson Starship – Blows Against the Empire (1970). Jeste isti čovek, ali ne mešajte ovaj naziv grupe sa onim projektom koji je usledio sedamdesetih i koji nema ni koliko crno ispod nokta sličnosti sa ovom muzikom. Pride kuriozitet: nominacija albuma za Hugo Award predstavlja naročitu preporuku; umalo da San Francisco Bay High Trip postane podžanr naučne fantastike… 😀 

Ukrcajte se na taj svemirski brod i zaplovite beskrajnim prostranstvom svemira. Na planeti Zemlji je i dalje pandemija.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

CAPTCHA ImageChange Image