Mikrofon je vaš

Izvolite, izvolite!Ovaj članak služi da ostavite komentar o bilo čemu.

Rečju, mikrofon je vaš za sledeće teme:

  • rasprave o sadržaju bloga;
  • o svemu što vas tišti, muči ili iritira;
  • ne umete da odgovorite na kontrolno pitanje “Šta je suština pasijansa”, a Grba ne želi da vam pomogne da dosegnete odgovor;
  • hteli biste da se i vaša reč čuje;
  • otkrili ste nešto veoma važno i želite to da objavite svetu baš putem Suštine pasijansa;
  • zapravo, mislite da ste ukapirali u čemu je suština pasijansa, pa ste rešili da objavite svetu to saznanje;
  • u vama postoje i neki drugi saznajni procesi i želite da zapišete rezultate;
  • prosto, lepo se osećate i nemate načina da se uzdržite nego da ovde ostavite komentar.

Mikrofon je vaš.

7 komentara na temu “Mikrofon je vaš”

  1. Da kazem i ja nesto kad je vec mikrofon kod mene…
    Ja sam veoma prijatno iznenadjena sadrzajem bloga, well, vecinom sadrzaja, nikada ne smemo biti/dati/osecati 100% .
    Blog nikako da mi postane deo zivota, i to me zapravo i tisti, sto imam svasta da kazem i napisem ali blog nikada nije pustio korenje u mom mozgu ili prstima…
    I kad sam se vec pocela otvarati…
    Nerviraju me: pogledu ljudi u GSP, smrad ljudi, miris crnog luka na pljeskvici, neprofesionalni konobari, blato na cipelama, kad prospem so, kad mi se isprazni TA pec u toku dana. Iritira me komsinica iznad mene, koja trese sve sto ima u kuci iznad moje glave.

  2. Pravi primer kako danas skoro svako može biti samoproklamovani pisac, samoproklamovani novinar, samoproklamovani muzičar, samoproklamovani kritičar, a fotograf, naravno. Naročito u ovoj digitalnoj, virtualnoj formi. Svi smo mi talentovani. Profesija nije očigledna, te ću govoriti uopšteno, ali prepoznaje se doza neprofesionalnosti.
    Izdvojiću minut-dva da izrazim ovde SVOJE lično mišljenje pošto je to dozvoljeno svakako. I ukažem na razliku između rasipanja mišljenja (pošto to čak nije stručna kritika)
    i okvira, okolnosti, granica, pristojnosti. Ali eto javna provokacija je najprostiji način postizanja nekog publiciteta, makar bila umotana u mašnu jel.
    Logično bi bilo podržati mlade ljude koji se bave kvalitetnom autorskom muzikom, mesto što neki to koriste kao priliku da daju oduška svom “ukusu”.
    Oni kojima je finoća strana je preziru u drugima…a čudno šta sve sebi dozvoljavamo samo zato što smo pročitali malo više knjiga.
    Sreća pa naši komentari govore o nama a ne o muzici (kao npr kada smo se dosađivali, a kada ne i da li smo se dosađivali i gde). A muzika je umetnosti ili ako hoćete šou-biznis gde i loša reklama može biti dobra. Pa kako god okrenete Vi ste ipak sa one suprotne strane bine, nadam se, a muzika nađe svoju publiku, publika nađe svoju muziku.
    Ne sumnjam da i Vaša poetika ima svoje čitaoce.
    Za one koji znaju i da čitaju između redova…

    1. Irina,

      Imam malo problema da razumem o čemu govorite, pošto niste napisali komentar ispod nekog konkretnog priloga, nego na ovom mestu (što je, takođe, u redu).

      Moram da naznačim da među autorima Suštine pasijansa ne postoji nijedan profesionalni pisac, novinar (izuzev Igora Rilla, koji jede taj hleb), muzičar, kritičar niti fotograf. Svi se mi bavimo nekim drugim stvarima da bismo prehranili porodice, ali o tim stvarima uglavnom ne pišemo. Na Suštini pasijansa nas okuplja nešto drugo što smo prepoznali kao zajednički imenitelj svojih pisanja; nije važno šta je to, ali nazovimo to nekakvom oazom očuvanja mentalnog integriteta. Pišemo autorske tekstove sa isključivo ličnim pečatom i niko od nas ne zastupa ničije mišljenje osim svoga.

      A praćenje sopstvenog ukusa nije neobična stvar u autorskom pristupu, zar ne?

      Uz lični ukus i lično mišljenje obično dolazi i rizik od neslaganja sa mišljenjem nekih ljudi koj ise sreću sa pisanjem autora. I to je nešto sa čim na Suštini pasijansa računamo kao mogućnošću. Primedbe, kritike i suprotna mišljenja su dobrodošli vidovi reakcije (a ne samo dozvoljeni, kako naglašavate), jer teraju nas na opreznost, novo premišljanje, pa čak i preispitivanje stavova.

      Ne znam šta bih dalje rekao, osim da ste dobrodošli da otvoreno kažete sve što vam je na srcu. Iskreno, zaintrigirali ste me svojim komentarom, ali – kao što već rekoh – nisam razumeo na šta se konkretno odnosi. Budite slobodni da razjasnite to. Imate moje obećanje da će vaše mišljenje biti uvaženo i očuvano dok god polemišete sa drugim mišljenjem, a ne sa ličnošću koja to mišljenje zastupa.

      Dakako, to pravilo važi i za nas.

    2. čudno šta sve sebi dozvoljavamo samo zato što smo pročitali malo više knjiga.

      Pročitati malo više knjiga obično dovodi do toga da čovek malo više vidi. A ko malo više vidi, oseća potrebu – pa možda i obavezu – da to što vidi sa nekim i podeli. Jer, viđeno možda je fatamorgana, možda već viđeno, a možda i zaista vredno. O čemu god da se radi, dozvoliti sebi na osnovu čitanja znači proveravati sebe. I tako, mic po mic, ispade da citirana rečenica znači: čudno je proveravati sebe. Jasno je da proveravati sebe moramo. Dakle, Irena, nisi u pravu.

Leave a Reply to Miloš Babović Cancel reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

CAPTCHA ImageChange Image