Poslednje slovo, pa odoh

I’m closing the book on the pages and the text
And I don’t really care what happens next
I’m just going
I’m going
I’m gone
Potkraj svoje autobiografske ispovesti My Cross to Bear (2012), Greg Allman proklinje dan kad je prvi put ušao u jedan ćumez za tetovažu u San Francisku, potkraj šezdesetih. Bile su to “romantične” godine, kada se o sterilizaciji igala nije vodilo računa. “Mislio sam da sam odrastao”, veli Gregg, “kakvo sranje…” Tu epizodu vam ne bih prepričavao u detalje, jer možda među čitaocima ima gadljivih; pročitaćete to u ovoj knjizi, koju vam toplo preporučujem. Uglavnom, Gregg je manje-više siguran da je to bio dan kada je zaradio hepatitis C, stravičnu boljku sa kojom se preganjao dobar deo svog života, a koja je predugo tiho tinjala i rasturala ga. Razni simptomi su pripisivani cirozi, a pijanstva su ponekad znala da traju mesecima bez prekida.

Cena koju je veliki muzičar na kraju platio bila je ultimativna. No, ako je za utehu, otišao je u stilu velikog frajera, već pomirenog sa Onim Gore i izazivajući sudbinu ulaskom u studio.… Nastavite sa čitanjem >>

Na kraju ostane prašina

Now you’re telling me you’re not nostalgic
Then give me another word for it
You who are so good with words and at keeping things vague
Because I need some of that vagueness now
It’s all come back too clearly
Yes I loved you dearly
And if you’re offering me diamonds and rust
I’ve already paid
U nezvaničnoj podrubrici rubrike “Muzika za popodne” na Suštini pasijansa kojoj nikad nismo dali podnaslov, ali koji bi mogao da glasi nekako u stilu “zaboga miloga, da li je moguće da ovu pesmu do sada nismo pomenuli ovde” ili “samo da vam objasnim šta se to desilo, pa smo nekako zaboravili na ovu pesmu”, danas se suočavamo sa remek-delom dive američkog folka, neuporedive Joan Baez.

Pa eto: ako nekim slučajem do sada niste znali, sada znate o kome zaista govori ova pesma.… Nastavite sa čitanjem >>