Zezanje

Onomad sam pročitao vrlo zanimljiv intervju sa Micom Gilletteom, šefom grupe Tower of Power. U njemu Gillette potanko objašnjava genezu grupe, priča razne anegdote, objašnjava kako na početku karijere nikako nisu mogli da se adaptiraju na svirke pred 20.000 ljudi, kako su ih ljudi iz diskografske kuće primoravali da prave plesne ploče iako to nisu hteli i bez jeda konstatuje da im je Carlos Santana maznuo poslednjeg pevača… Bilo je to pola sata odlične zabave, a na kraju me je uhvatio nespremnog – ove godine slave 50 godina rada i imaju novi album čiji izlazak uopšte nisam ni konstatovao.

Odmah sam nazvao tetku u… i zamolio je da mi ga pošalje. Angel

Eto šta se desi (kada si fin)

Bliži se gotovo 10 godina kako sam se otarasio televizije (gledanje po koje utakmice se ne računa) tako da sam preskočio sve one zabavne emisije u kojima zasijaju mladi talenti. No, očigledno je ta vrsta zabave vrlo popularna pa me je komšija sinoć, prilično konspirativno, pozvao kod njega da čujem i ocenim pevanje novog domaćeg “čuda od deteta”. Bio sam pomalo skeptičan kada se pojavilo minijaturni dečak koje još nije pošao u školu, a sumnja se produbila kada je počeo da peva jednu od onih grandioznih balada Zdravka Čolića koje traže iskusnog pevača sa zlatnim grlom.

No, mali se virtouzno izborio sa pesmom ni u jednom trenutku ne gubeći intonaciju. Prosto čudesno!

U tom trenutku sam pomislio na The Jackson 5 i, naravno, Michaela Jacksona, koji je u trenutku kada su pobedili na sličnom takmičenju imao približno isto godina kao i ovaj naš klinac.… Nastavite sa čitanjem >>

Može da bude malj, ali ne mora da znači

Gotovo da nema muzičara koji nije izjavio da je povod da se uzme instrument u ruke – devojke. Oni koji to ne žele da priznaju naprosto lažu, jer je odnos s suprotnim polom opšte tematsko mesto u većini svih objavljenih pesama u istoriji popularne muzike. Načini kako autori pristupaju ovoj temi su različiti – od hard rockera/heavy metalaca koji vole da mlate dugim kosama i gitarama kao supstitutom falusa, do onih sklonih filozofiranju i biranju reči. Jer FUCK nije reč koje je poželjna u javnosti.

Žene kao autori su tu mnogo pragmatičnije te su sklone stilskim figurama i eufemizmima, a sve u ime, stvarne ili imaginarne, ljubavi. Mada svi mi dobro znamo kako se to pozorište završava. Be right back

Nemoj da me otkačiš

Čekajući na koncert grupe Talking Heads, moj brat i ja smo smo se zezali sa dve beogradske “mačke”. A onda se ispred nas zaustavila limuzina. Iz nje je izašao očito dobro raspoložen, nasmejani crnac i učtivo upitao gde ulaz u halu. Razmenili smo par rečenica, vratio se u auto i otišao. Ivana me je upitala:

– Zoćo, ko je ovaj čovek?
– Pa… Bernie Worrell.
– A zašto se nismo slikali sa njim? Imam fotoaparat u torbi…

Tek tada sam shvatio da je još jedna “once in a lifetime” prilika zauvek izgubljena, kao da je nije ni bilo.… Nastavite sa čitanjem >>