Situacija (ne mož’ biti bolja)

People fight for the basic right to choose
To live a life we don’t intend to lose,
The time has come when we must all decide
To end our evil ways or let the whole world slide
Ponekad ti preostaje samo da budeš nemi svedok događanja. Nekada, kad su ratovi podrazumevali velike borbe i masovne pogibije, valjalo je videti neki san pred sobom i boriti se za njega. Znali su oslobodioci šta rade, naročito šta ih čeka. Naplatili su to osvajanje slobode stostruko, nametanjem svog poimanja sveta. Sve je to, najzad, oličeno u trivijalnim kategorijama kao što su tokovi robe, energenata i novca, a zapakovano u ideološke obrasce čija spoljašnost je raznovrsna, a suština ista. Bilo je oligarhije i tada, ali se makar vešto utapala u nešto drugo. Nemoj to da čačkaš i sve će biti u redu.

Rečju, posle svakog rata situacija bude da ne može biti bolja: slobodan si da misliš kako god želiš dok god je to mišljenje u potpunom skladu sa mišljenjem oslobodilaca.

A ako si oslobodilac, ne daj na sebe i svoje, jer će te u protivnom vratiti u jazbinu iz koje su te, upravo zahvaljujući ideologiji, izvukli na sunce. A ako baš ne znaš drugačije, začepi labrnju, klimaj glavom, ali samo kad te nešto pitaju, i ne privlači pažnju.… Nastavite sa čitanjem >>

Svinje

Nekad su bile dovoljne tri scene. Danas više nisu.
Izgleda da je sudbina ovog sveta začinjena nekakvim drugoligašima kojima se dozvoljava da svoje interese prodaju pod maskom nacionalnih, ostavljajući slinav trag za sobom, po cenu svih drugih. Računajući na naivnost beznačajne mase koja ni o čemu ne odlučuje, takvima uspeva da postignu možda i više nego što su se nadali… Mada, ako ćemo pravo, to što se danas dešava u nekim velikim zemljama nije ništa novo za neke male zemlje, poput jedne koju veoma dobro poznajemo…

Uvek brižan za posledice koje svet ostavlja po pojedinca, Roger Waters je tek povremeno više koncentrisao svoj angažman na one koji te posledice izazivaju.… Nastavite sa čitanjem >>

Може овуда или мора онуда?

Расправа између лењираша и друштвењака је прастара. Међу Самурајима би се дали саставити њени трагови, писмени, из раних деведесетих, дотле нам сежу архиве. Али, трагова има разних, и на разним местима. Ево једног где му се нисмо надали – на Вукајлији.
Слика гласи овако:

cestitamo

На страну то што потпис звучи скроз њуејџерски, дакле циљано да се читалац осети крив и стане на страну противно пешацима који иду куд иду. Расправа која се повела уз ову слику је (осим оне две трећине на тему “је ли ово плагијат или само добар превод”) садржавала и овакве ствари:

Много је висе од 0.3 секунде, знас колико се успорава на правоугаоној кривини? 🙂
+ хахах одлицно је… Стварно не разумем засто људи не иду како треба него праве те стазице као да це им то скрастити песацење пола сата -.-
Поента је у томе сто људи не зеле да скрецу под правим углом јер су навикли да скрецу крузно :Д
Ста сам сад исприцао :Д
Ал стоји да само индијанци овако скрецу :Д
стаза десно је новија, тј касније поплоцана, путиц је постојао прије стазе.. –

Хм… шта овде не ваља (осим оног што се изгубило у аутоматском преводу са енгрпског писма)?… Nastavite sa čitanjem >>

Mašala, izbori!

Radujmo se blagosranju.
Naš, ili čiji li je već, dobri despot objavio jest nežnu vijest da će Srbija desetogodišnjicu nezavisnosti proslaviti radno, na izborima. A kada se povede priča o izborima, izgovorena ili ne, uvek se u vazduhu mota jedina dilema – za koga glasati. U ovoj našoj, ili čija li je već, despotiji oduvek se bavilo konkretnim problemima (koliko je dva plus 3), nikada filozofskim konceptima kakvi su u modi u Finskoj (koliko imamo jabuka ako ti imaš tri a ja dve). Zato ćemo danas da izigravamo Fince i da pokušamo da svedemo izborne mogućnosti na njihovu suštinu. Priča će se, svakako, odnositi samo na republičke izbore, jer nam je ovde upravo cilj da ohrabrimo ljude da razumeju kako visoka politika sneg u kolovozu i đubre u kontejnerima ne čisti.

Puštamo odgovarajuću muziku i krećemo.… Nastavite sa čitanjem >>

A u međuvremenu…

Džordž Fara iznenada progovori: “Molim vas da svi sednete. Mislim da smo predaleko otišli. Hajde, nema potrebe da izgledate tako ljuti, gradonačelniče Hardine, niko od nas nije veleizdajnik.”
“U to me tek morate ubediti.”

Fara se blago osmehnu. “I sami znate da tako ne mislite. Dozvolite mi da nešto kažem.”

Njegove lukave očice se napola zaklopiše, a na glatkoj površini brade presijavao mu se znoj. “Nema svrhe kriti da je Odbor došao do zaključka da se pravo rešenje anakreonskog problema nalazi u onome što će biti obelodanjeno kada se kroz šest dana otvori Kripta.”

“Je li to vaš doprinos ovom pitanju?”

“Da.”

“Da ništa ne preduzimamo, je li tako, već da u tihom spokojstvu i sa punim poverenjem čekamo da deus ex machina iskoči iz Kripte?”

“Ukoliko je lišimo vaše emocionalne frazeologije, upravo bi to bila ideja.”

jedan

Umetnost palih

Opet je počelo: narodu treba hleba i ig…
Narodu treba igara.
Upamti dobro šta ću ti reći: ništa nije onako kako misliš da jeste ili (još gore) kako vidiš ili ti se čini da vidiš. Ako misliš da je tako kako vidiš, to je samo zato što te niko nije naučio da pravilno razumeš stvari. Ne, nije bitno da budeš pametan. Bitno je da budeš poslušan i sve će ti se kazati samo. A uz malo sreće, sve će ti se i dati, doduše ne samo, nego… Gledaj.… Nastavite sa čitanjem >>

To je nama naša

Borba dala.

A šta ste mislili – da ćete se izvući za Dan mladosti? Ne, neeeee…

Ko god je sumnjao, da više ne sumnja.

(Ma, gde zaturiše to Tiletovo pismo?)… Nastavite sa čitanjem >>