Neke neobjašnjene senke

Kada se neka muzika vrti oko tvog opšteg muzičkog ukusa, onda ju je lako primati zdravo za gotovo, bez potpitanja. Tu čak nastaje ona pozitivna povratna sprega u kojoj muzika proizvodi uživanje, uživanje dovodi do još muzike, pa tako u krug dok ne ukapiraš da perpetuum mobile zapravo postoji, zahvaljujući tome što je muzika je predmet metafizike pre nego što je nekakva matematička kombinacija frekvencija složena u nekakve šablone.

Pravi cilj svake dobre muzike je dodir magije.

Međutim, ponekad se navuku tmasti oblaci. Nešto se desilo, pa najbolji muški vokalni duet u istoriji rock’n’rolla više ne postoji.… Nastavite sa čitanjem >>

Blago (prvi kontigent)

Veliku muku trpim u životu: prinuđen sam da radim mnogo, često i vikendom, život mi se pretvorio u dane mrmota. To samo po sebi nije neki problem, jer ne radim za ping-pong loptice, a pogotovo me nije On obećao Njima da radim bez pišanja i pauze vasceli dan za male pare. Nego bih voleo da slušam muziku, a ne smem. Problem se sastoji iz toga što često naleti nešto čemu bih odmah hteo da utvrdim poreklo, godinu, muzičare na snimku, čega još ima na albumu… I dok dlanom o dlan, upropastim radni tempo.

Ponekad ipak ne mogu da odolim: pustim bar Radio Paradise da me zabavi neki minut… Neki sat. Ili dva. Ili tri. Onomad je iz Bilove plejliste naišla ova numera:

A to se, nešto kasnije, pretvorilo u paničnu jurnjavu da postignem rok za neki posao koji sam morao na vreme da uradim. Jer – posle ove svirke, neizostavno sam morao da čujem još muzike grupe Manassas.… Nastavite sa čitanjem >>