Једна од пре, у ствари две

Ово сам већ виђао, штавише уклопљено до у пиксел, једну те исту зграду како изгледа данас и како је изгледала пре сто година. Нисам толико амбициозан, ово ћемо много простије, штавише скоро партизанском техником. Прво снимак из 1972.

А онда од пре три недеље.

Времена су се изменила, па сам за сваки случај уклонио копирајтовани материјал, да не би случајно било са мном као са кровом те шупе.… Nastavite sa čitanjem >>

39

Još od objavljivanja “Vremeplova” (1895) H. G. Wellsa, ljudi su postali opsednuti putovanjem kroz vreme tako da je ova tema postala opšte mesto u naučno fantastičnim romanima. Normalno, naši životi su puni svakodnevnih grešaka, pa bi ovaj način putovanja bio zgodan da se, sa naknadnom pameću, one isprave i poštedimo se njihovih posledica.

Koliko ovakva ideja raspaljuje maštu, ne moram da pričam.… Nastavite sa čitanjem >>

није тренутак. или јесте.

LajaviKrelacто се нешто мислим, деране, како је време релативно. не мислим оно којом брзином протиче, то је одавно доказано да зависи од врата. шта, којих врата? па од вецеа, зависи с које стране се налазиш. ама не мислим на брзину него на дужину. ма које милијарде година, мене занима много мања јединица, тренутак. оно, док трепнеш, шта све може да се деси док трепнеш.

ево кренемо госпоја и ја некуд, и кад она каже само тренутак, знам да је кренула да се још само мало дотера. ако је чујем из собе, могу тако трепнут да стојим дес петнес минута, ако је из купатила уме и за седам. ил ко онај кад је пито ову на аутобуској, за које време стиже бус за мијајловицу, каже она само тренутак, а овај оде све се мислећи да неће бити да је тако брз, ал изеш га релативно је то време.… Nastavite sa čitanjem >>

Zašto je teško

Welcome back, my friends, to the show that… finally ends.
U godini koja lagano ističe, saldo odlazaka velikih ljudi rock’n’rolla na Neko Bolje Mesto je postao neizdrživo velik. No, ovde deluje statistika: većina oldvejverskih ikona je svoj kultni status stekla šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog veka i to su ljudi koji su odavno ukoračili u sedamdesete ili su negde blizu. Mnogi heroji rock’n’rolla su dobro izdržali i do sada, s obzirom na način života koji su vodili. Međutim, iako čovek ne može da reaguje kao da mu je svejedno kad ode neko čiju umetnost je voleo, ipak je reč o ljudima sa kojima ne postoji direktna empatijska veza, već neka fiksacija.

Čak i ako je tako, zašto nam onda toliko teško pada što su 2016. godine otišli David Bowie, George Martin, Gaga Nikolić, Keith Emerson, Prince, Muhammad Ali, Leonard Cohen, Leon Russell, Mose Allison, Greg Lake i mnogi čija imena sam očigledno propustio da zabeležim?

U svetu u kom živimo, najpre zbog prezagušenosti informacijama (mada ne samo zato), dolazi do efekta kompresije vremena. Dan vam je kraći nego pre, zar ne? Hteli biste više, a ne možete: osim meteža savremenog života, pride ste i stariji. Svet oko vas ne pruža kvalitet: podatak nije informacija, informacija nije znanje, znanje nije mudrost. Postali smo zbunjeni i nesposobni da apsolviramo suštinu sadržaja, ako uopšte ima još neke suštine u prezasićenom prostoru scenske umetnosti. Neki umetnici su pretekli iz onog doba pre nego što je započelo zasićenje, a neki od njih sve teže uspevaju da plasiraju svoju umetnost. I sada su ti umetnici počeli da odlaze sve bržim tempom.

A sa njima umire jedna era.… Nastavite sa čitanjem >>

In memoriam: Muhammad Ali (1942-2016)

Suština pasijansa upućuje poslednji pozdrav najvećem bokseru svih vremena, čoveku zbog čijeg načina borbe su neki od nas najzad poverovali da boks jeste plemenita veština.

Ali

Pomerao je granice. A narav mu beše takva da je ‘ladno mogao da dokaže da politička korektnost nije ništa drugo nego prostor vrhunskog licemerja.

Nije mu se posrećilo. Teška bolest ga je mučila pola života. Svejedno, bio je borac do kraja… Nastavite sa čitanjem >>