Luda noć

Čim mu se završio naporni radni dan, Junior je uleteo u kupatilo. Čujem kako tuš radi punom parom, a iza zatvorenih vrata dopiru zvuci kao da se unutra odvija borba na život i smrt. Zaključujem da negde žuri, možda je nova ženska u pitanju, stavio je tonu miomirisa na sebe i lepo se obukao. Dobro je, mislim se, kada nije od “onih”…

– Ćale, odoh sa društvom na D&D, neću da osvanem… – I izjuri.

Nemam pojma šta je to D&D, verovatno je u pitanju neka društvena igra… U njegovim godinama više sam voleo da se igram… Ma znate već s čim. Hot smile

TV bdenije posle Woodstocka

Televizija, znate i sami, predstavlja silu veću od bilo koje druge kada je reč o socijalnom, političkom i kulturnom uticaju na masu. Tako beše oduvek, a istorija nas podseća da je još Jozef Gebels, ministar propagande Trećeg Rajha, prvi prepoznao o kakvoj moći je tu zaista reč. Međutim, u današnjem metežu 100-200-300 TV programa kojima često raspolažemo, disperzija sadržaja je velika, pa se i gledaoci profilišu. Problem je, dakako, u tome što je nekadašnji “prozor u svet” vremenom postao “šaht za ubacivanje svakog smeća” (bez selekcije). Disperzija je dovela do toga da je nemoguće sprovesti kanalisanje sadržaja – da ne kažem cenzuru, mada zapravo jeste reč o tome, ali da ne širim temu u beskraj. Jer nekada se, da prostite, pazilo na to šta će gledalac iz Vičite, Mančestera, Kuznjecka i Donjih Prćilovaca moći da gleda kod kuće i kakav uticaj će to imati po kulturni razvoj i duhovno zdravlje ukućana, posebno onih mlađih.

E, tim je nazgled čudnije ono što se dešava u sledećem snimku. Ispratite ga pažljivo.

Ovi baš ne znaju da stanu, a? Da li su radile kisele bombonice, vesela zavijača ili nešto treće, ne bih da licitiram. No, ovo je beleška o nečemu neuporedivno važnijem.… Nastavite sa čitanjem >>