I opet dve nedelje odlaganja. Više i ne pokušavam da se pravdam. Nego može i gore, pa bolje da ćutim…
Već sam pominjao muku sa čitanjem “onog što ne moram”, u šta ubrajam i NG: često mi se nakupi špil nedočitanih brojeva, pa ih smoždim u jednom danu ili, prosto, omašim. Sad kad sam dao sebi u tal da prelistavam svaki broj za račun Suštine pasijansa, moram da pročitam ili makar dobro pretresem sve članke. A pravi trik i jeste u tome da zabodem nos u broj: jednom kad to učinim, nemam problema sa daljim čitanjem.
Problem je, pak, i sa ometanjem. Volim da ova prelistavanja činim u miru. Ako se zalomi neka gomila sitnih prekidanja, kao što to često biva, koncentracija mi se pogubi i tada uglavnom odustanem. A kasni noćni sati… Uh: ovo pišem negde iza ponoći, uoči dana kad će ovaj prilog biti objavljen dok sam ja na putu. Eto, i tako mora da bude ponekad; a ako vam kažem da sam počinjao sa pisanjem triput u toku dana, pa zastajao?… Eh, bilo je baš tako.
Samo trenutak, da dohvatim šolju jakog čaja od mente, stavim slušalice na uši i pustim Radio Paradise (opa bato: Bob Dylan – Simple Twist of Fate). Možemo da krenemo.… Nastavite sa čitanjem >>