Fotografija dana, 4. oktobar 2011

Izgleda da stalno treba da podsećam samog sebe da je ovo godišnje doba idealno za fotografisanje. Međutim, to što sam uhvatio veče ispade idealno.

Ispratio sam Marinka i Luku večeras oko osam sati; svratili na kaficu i cedevitu, šta već ko od njih voli. Bez nekog osobito pametnog razloga, pri ispraćaju ponesem fotoaparat okačen o rame. I kao da sam predvideo idealni objekat: pri izlasku u dvorište, spazio sam precvetalu ružu.

Plan se očas rodio: uhvatiću krupni plan ruže pod raznim uglovima; biće to verovatno makro fotografija, a koristiću blic. Ovog puta, blic nije bio predmet lenjosti: stalak mogu da prinesem i angažujem dva minuta. Ne, nego sam hteo da ispitam mogu li da kontrolišem blic tako da dobijem suvislu fotografiju: da u kadru ništa ne pregori, da senke ne budu loše i da sačuvam boju koliko-toliko prirodnom.

I uspeo sam.

Fotografija dana za 4. oktobar 2011.

Ako baš hoćete, priznaću: apsolutno nisam očekivao ovako dobar rezultat.

Šta sam radio: blic sam utišao koliko je god moguće, a merenje prebacio na centralno; osetljivost na mom G6 uvek stoji na ISO 50: sve drugo je lošije za mrak, što je veliko ograničenje. Onda sam uradio test-merenje (zvezdica koja odapne blic, ali ne napravi ekspoziciju). Kad sam dobio predlog da to bude f/2 i ekspozicija 1/40, prebacio sam na manuelni režim, stavio f/2 i 1/60 i još sam ekspoziciju kompenzovao za –0.67 eV. U zbiru, to je otprilike za blendu mračnije. Taj trik je fenomenalan; pokupio sam ga ko zna gde, verovatno u časopisu Digital Camera dok sam bio pretplatnik; dobit je u tome što se tako pri radu blica eliminiše sve što je u drugom planu i što bi eventualno moglo biti uhvaćeno (u ovom slučaju listovi, koji se sad tek naziru).

Ništa od svetala na fotki koju vidite nije kompenzovano naknadno; jedino sam pojačao otklon magente u crvenu, da pojačam pravo crvenilo, ali sam zato smanjio ukupno zasićenje na fotografiji i spustio sam osvetljaj magente (vrhovi latica), jer mi se svetliji krajevi nisu dopali. I to je sve od obrade. Nešto sam znao, nešto pretpostavio, a bilo je i malčice sreće u kombinaciji parametara koju sam postigao. Da sam radio sa nekim DSLR aparatom, turio bih ISO800 i f/8, a onda bih tu tražio idealnu ekspoziciju i, ako treba, kompenzovani otklon. Tako bih dobio bolju kontrolu boje, ali je pitanje da li bi rezultat ukupno bio bolji…

Mišn veri veri akomplišd. Winking smile