Fotografija dana, 3. novembar 2011

Skoro mesec dana ima kako se kanim da uradim ovo…

One večeri tokom Dana ludaje kad smo se zatekli na smaračkom nastupu pijanog idiota poznatog po nadimku Bajaga, hteli smo da utapamo tugu u alkoholu, ali nismo poneli nikakvu pljosku. Prošlo je dete sa špilom nekakvih epruveta, nudeći medovaču po ceni koju biste, eventualno, platili u Hajatu. Kad je devojčica prošla drugi put, kapitulirao sam: kupim četiri gutljaja medovače za nas četvoro tužnih…

Epruvete su završile u mom džepu; kako sam ih prikupio, tako je nastao pakleni plan da ih upotrebim nekom prigodom za fotku dana. I to se najzad desilo ove večeri…

Fotografija dana za 3. novembar 2011.

Ostaviću vas da pogađate šta se nalazi u epruvetama (poruka za njuškala: sve četiri supstance su legalne), a sebi nalažem da zadržim ovu garnituru kao rekvizite za neku sledeću upotrebu. Ovo nije ništa specijalno, osim što sam se malo namučio jer nemam valjano osvetljenje za ovakve objekte; poštedeću vas rasprave kako sam se otarasio nepoželjnih artefakata na slici. Svejedno: mišn akomplišd. A za sutra imam daleko luđu ideju, moraće da padne montaža.

17 komentara na temu “Fotografija dana, 3. novembar 2011”

  1. prozaični pokušaj sleva na desno: kukuruzno brašno, šećer, aleva paprika, kafa.

    1. Meni ono prvo sleva liči i na mlevenu plazmu, a drugo sleva na vrlo sitan pirinač. Za druga dva se slažem, da budemo precizniji kafa je u stvari Neskafa. B)

      1. Blzu ste, momci, blizu! X, šećer, aleva paprika, neskafa. X niste pogodili.

        Hoće li pomoći ako kažem da sam “malčice” pojačao zasićenje boja?

  2. hmmm. dabogda me provukli kroz odžak ako znam šta je zasićenje boja… X=cedevita?

    1. Jeste cedevita (:

      A zasićenje boja (saturacija)? Mehanizam pojačavanja intenziteta boja u cilju postizanja raznih efekata. Evo primera iste slike pre i posle promene zasićenja:

      Kao što vidiš, žuta boja je deformisana u odnosu na polaznu. Strogo govoreći, to ne treba da se radi; postoje načini pojačavanja efekta i bez promene zasićenja. Ali, nigde ne piše da ne sme baš tako 😀

      1. A tako si me dakle prevario da cedevita postane kukuruzno brašno! Dobro. Imam malo vremena pa odoh da vidim WordPress spisak kodova za ikonice… 🙂

      2. jen’ dva, jen’ dva:

        🙂 🙂 😆 😀 😀 😀 😳 🙁 🙁 😥 😮 😮 👿

        1. Vraže!

          Ako se ne varam, ima toga jošte. Ali, ne pratim bogzna kako. Sledi pregled emotikona za WP.

        2. Ovo sam jurio još od pristupa SP-u. I pokušavao da testno “provučem” kroz neke komentare, pa mi nije išlo. Pa sam došao do zaključka (pogrešnog) da je skup emotikona za komentar u stvari samo podskup emotikona za (glavni) prilog…

  3. Vidi, ja sam hteo da idem sa paradajzom na koncert. Da ih isprašim dobro. Posle kraćeg razmišljanja sam zaključio da nije vredan toga. Vredniji je trulav paradajz.

    (svako ko me bolje poznaje zna da ne podnosim tog lika ama baš nikako)

    1. Verujem ti do reči. Za tvoju informaciju, ja imam sasvim lako objašnjiv stav prema dotičnom.
      1. Klanjam mu se do zemlje za napisanu numeru “Kad hodaš“, napisanu za vakta Riblje čorbe; istina, Kornelije ju je upakovao u ambalažu, ali opet.
      2. Završio sam sa njim negde u doba “Muzike na struju”. Rado sam svirao “Dobro jutro, džezeri” i to je bilo to.
      3. tokom Dana ludaje 2011, jedini razlog mog boravka na trgu u tom času je bio taj što sam bio uljudan domaćin; gošća iz Beograda je ljubitelj.
      4. Informaciju o tome kao je lokao Jack Daniels iz flaše, okrenut leđima publici, došao je od osobe koja mene ne ume da laže. Ponašanje na sceni je potvrđivalo tu informaciju.
      5. Da: ponekad se kockice slože, ali kako ne treba. I onda trpiš posledice. No, bilo je i gore.

        1. Ako je za utehu, nemam dotičnog ni na jednom nosaču zvuka (što u mojoj kući uključuje vinil, audio trake, CD-ove, MRZ i lossless formate). Prosto, dopada mi se taj akord E+5 na početku “Dobro jutro, džezeri” i to je to. Beše još jedna koju sam svirao, na vr’ mi jezika.

          Nego… Zašto trošimo prostor na tog… Ja sam kriv, jel’te?

    2. Vredniji je trulav paradajz.

      Ne kažem da je stvarno trebalo da se izlažeš vežbanju preciznosti (ni ti, a ni bilo ko drugi), ali zbog ovoga stava nijedan izvođač i ne završi gađan paradajzom. Za jednog se kaže “nije vredan (trulavog) paradajza”, a za drugog “kad nisam onog gađao, glupo je da gađam ovog”. I tako se izvođači provlače… 😉

Komentari su onemogućeni.