Fotografija dana, 24. mart 2012 – POSLEDNJA U CIKLUSU!

I tako suzbismo liticu!…

Tibi je bio u pravu: to je dobar osećaj. Istina, leđa su mi slomljena od rada na mešalici, ali ne mari. Elem,

mišn akomplišd!

(A to važi čak i za poslednju fotku dana.)

U garaži, u metežu, u danu koji je minuo za nama, našao sam jednu staru i ofucanu pisaću mašinu. Na njoj je bilo pritisnuto nekoliko slova, čekići su se zamrsili. Momentalno sam znao da je ta scena paradigmatična za ovaj projekat: udarao sam na jedno mesto, ali iz različitih uglova, kao što to biva na pisaćim mašinama. Ideja je bila jedna, poput pisanja nekog teksta, ali izvedba traljava, kao što to često biva sa idejama kojima se pristupa metodom grube sile. Fotka je morala da prikaže tako nešto; zamislio sam monohromatsku izvedbu, obavezno sa krupnim i grubim zrnom (što je namerni efekat ubijanja oštrine i pride davanje arhaičnog tona). Imao sam dve ideje o kadru – ali desila se treća, još bolja od zamišljenih. I najzad, evo poslednje u nizu:

Fotografija dana  za 24. mart 2012. - POSLEDNJA U PRVOM CIKLUSU

Da li je projekat “jedna na dan” bio metoda grube sile ili nije, analiziraćemo sledećih dana. Naučio sam svašta i, čak, došao do neke granice. Vredelo je, još kako je vredelo. Možda nije sve išlo uvek lako, ali tako je to. Toliko je pouka da ću o njima pisati nekoliko sledećih dana.

Mišn akomplišd, braćo mila! Winking smile Surprised smile Open-mouthed smile Confused smile Smile with tongue out Disappointed smile Just kidding Be right back Hot smile

7 komentara na temu “Fotografija dana, 24. mart 2012 – POSLEDNJA U CIKLUSU!”

    1. A sad ispočetka, posle kraće pauze i promene alatke. Tada će krenuti ciklus pod drugim, malo rigidnijim kriterijumima.

      U međuvremenu, dok traje intermeco, kreće sporadično orijentisana serija “neke moje fotografije” – čeprkam po arhivi koja je toliko velika da će to biti teško pregledati.

      Počeću večeras objavljivanjem cele fotografije koja se pre više od osam godine otela od mene i krenula da živi svoj život u sajberprostoru.

    1. Hvala, drugar! 😀

      Za one koji ne prate pažljivo: ovu čestitku sam dobio od Tibora Arve, svog starog drugara iz Zrenjanina, iskusnog fotografa koji je svoj prvi krug “jedna na dan” davno završio – i odmah potom nastavio sa drugim, kao što dolikuje čoveku koji se ne plaši iskušenja. Ja Tibijeve radove aktivno pratim na fejZbuku, gde je on jedan od veoma malobrojnih čije priloge vrlo pažljivo pregledam.

  1. Čestitam! I hvala, jer su i foto-laici (u koje sebe ubrajam) su mogli da ponešto nauče kroz tvoju istraživačku misiju i (namerno ću ovo reći) – igru. Kad nešto radiš iz ličnog zadovoljstva onda je to igra, a kroz taj opušten odnos se lakše i uči.
    Da li ćeš tj. kada ćeš nastaviti? Opet opušteno.

    1. Rekoh gore Marinku: mala pauza, za koje vreme ću malo čeprkati po arhivi. Tek da spustim šape na novu mašinu i malo se upoznam sa njom. Usput da osmislim novu logistiku i da se polako zalaufam ispočetka. Koncept će ostati načelno isti; možda uz neke sitne izmene.

      Sad započinjem priču “Jedna na dan, pogled unazad” u kojoj ću, u nekoliko nastavaka, ispričati šta je to ostalo nakon što sam završio prvi ciklus.

Komentari su onemogućeni.