Safari u doba neoplagijatizma

“Harli” i “kukarača” su kao zec i kornjača. Još samo da vidimo ko igra koju ulogu…

U doba ranog neoplagijatizma predsednik bi slabo obilazio sela, gradove, fabrike i narod uopšte. Čak ni u predizbornoj kampanji. Znao je Tedi Ruzvelt da bi predsedničke reči podrške i predizborne vizije svakom dobrodošle, ali ih je slabo praktikovao. No, čim je završio svoje predsednikovanje, uzjahao je “harlija” i dovezao se do mene.

To što sam u to vreme živeo na visokim spratovima ne znači da su do mene dolazile neke visokoumne ideje. No, Tedijeva ideja – da skoknemo do njegovih prijatelja na ruskoj svemirskoj stanici “Mir” – iako isprva malo šašava, delovala je svakako bolja od na primer ubijanja nedužnih životinja u Africi. Shifty

Njegov “harli” jeste brži od moje “kukarače”, koju sam tih dana arčio, ali ja sam brži u silaženju s viših spratova zgrade u kojoj sam stanovao. Tako je “kukarača” pripala sporijem od nas dvojce. Angel Iako se nismo trkali do svemirske stanice “Mir”, osećao sam neskriveno zadovoljstvo tokom puta, jer sam znao da ću stići ranije. No, nije sve bilo baš tako veselo.

Rani neoplagijatizam se jeste dičio bezviznim režim na relaciji Zemlja-svemirska stanica “Mir”, ali dvotočkaš je izbacivao previše štetnih gasova, pa me je usputna rutinska policijska kontrola usmerila na vanredni tehnički pregled. Bilo kako bilo, do stanice smo došli gotovo u istom trenutku.

majka mu stara, gde li će nas ovaj put odvesti?Vrata nam je otvorio Ringo Star i All-Starr Band. Nismo stigli sa svima ni da se pozdravimo, a iz kuhinje se čuo nasmejani glas Vanese Morgan, koji je najavljivao palačinke s domaćim džemom. Odmah zatim nas je karala grdila što nismo došli ranije na Korčnojevu rusku salatu i Svetolikovo domaće, dalmatinsko vino. Biće prilike sledeći put, pomislih i prionuh na dve brzinske palačinke bez ‘leba, kad nas je sve iznenadilo zvono na ulaznim vratima. Dva puta. Bio sam najbliži vratima.

Ispred je stajao On. U jednoj ruci je držao neki magazin čija je naslovna strana bila uokvirena žutim bojom, a u drugoj čokoladnu bananicu:

– Dobro, bre, Borise, majka mu stara. Je l’ treba ovde da dolazim da bih te nagovorio da počneš da pišeš za moj blog?