Slučajevi (24): San čoveku ne da mira

Svest je postala tako jasna, da je Markov mogao napamet da rešava algebarske zadatke i jednačine sa dve nepoznate.

– * –

San čoveku ne da mira

Markov je skinuo čizme i, uzdahnuvši, legao na divan.

On je želeo da spava, ali, čim je sklopio oči, želja za snom smesta je minula. Markov je otvorio oči i posegnuo za knjigom. Ali san ga je opet obuzeo, i, ne dosegnuvši knjigu, Markov je legao i opet sklopio oči. Ali samo što su se oči sklopile, san je opet odleteo, i svest je postala tako jasna, da je Markov mogao napamet da rešava algebarske zadatke i jednačine sa dve nepoznate.

Dugo se Markov mučio, ne znajući šta da radi: da spava ili da bdi? Napokon, izmučivši se i omrznuvši samoga sebe i svoju sobu, Markov je obukao kaput, stavio šešir, uzeo u ruku štap i izašao na ulicu. Sveži vetrić je umirio Markova, stalo mu je veselije u duši, i zaželeo je da se vrati nazad u sobu.

Ulazeći u sobu, osetio je u telu ugodan zamor i zaželeo je da spava. Ali, samo što je legao na divan i sklopio oči, san je smesta nestao.

S besom je Makarov skočio s divana i, bez kape i kaputa, pojurio je u pravcu Tavričeskog vrta.

1936-1937.

Sveži vetrić je umirio Markova, stalo mu je veselije u duši, i zaželeo je da se vrati nazad u sobu.

– * –

(Danil Harms: IV ciklus – Slučajevi)