Jedna na dan (205): 22. oktobar 2012.

Jedna od prastarih mudrosti o fotografiji glasi: ne možeš imati fotografiju vrednu gledanja ako i sam ne gledaš i vidiš je pred sobom. Drugim rečima, posmatranje oko sebe je deo zanata. Ako pritom znaš kako da pristupiš sceni da bi stvorio kadar, to je uzgredna dobit: bitno je da uopšte nađeš za shodno da neki detalj iz prirode pretvoriš u fotografiju ili, kako ja u poslednje vreme insistiram da kažem, u sliku.

Jedna na dan (205), 22. oktobar 2012.

(pogledaj veću fotografiju)

Nisam siguran da sam ikada pre video ovakav ključ za zaključavanje bicikla. Ko zna koliko mu je godina; a ako je suditi po biciklu na kom se našao, lako bi mogao imati bar pola veka, to jest da je dobro stariji od mene. Zateče se ta scena preda mnom, na miholjskom suncu i u potpuno predvidivom položaju za škljoc… Pa ko je mogao da odoli…

Presuda: mišn akomplišd sa talasom zadovoljstva. Camera Thumbs up Sun Iz čiste lenjosti, scenu sam uhvatio kao HDR, što me je lišilo muke da tražim optimum rasporeda svetla. Pravi ključ spokoja na slici nalazim u tome što je usaglašenost boja sa pozadinom potpuna, pa nisam imao potrebe da se borim protiv nekog ljubičastog dugmeta ili tamnoplave krpice. Čist zicer, što bi rekao Marinko, ovu loptu sam napucao na volej.

Sunčani dani odbrojavaju. Neće još dugo. Valjalo bi u atar sutra tokom zlatnog sata.