Jedna na dan (332): 25. februar 2013.

Tema je takva da bih mogao da napravim veliku seriju… A možda i hoću.
Uz informaciju da u Kikindi, varoši sa manje od 40.000 stanovnika, u svakom času ima oko 500 kuća na prodaju, možete zamisliti da ima i onih koje su stare i odavno napuštene. Dovoljno je nekoliko zima bez grejanja kuće od naboja, pa da krov bude oštećen: tada propadanje bude mnogo brže.

Ruševina koju sam slikao u ponedeljak popodne nalazi se u najprometnijoj ulici u Kikindi. Dobar plac za poslovni prostor… Kada bi bilo nekog poslovanja.

Jedna na dan, 25. februar 2013: Ruševina

(pogledaj veću fotografiju)… Nastavite sa čitanjem >>

Jedna na dan (331): 24. februar 2013.

Mislio sam da sam video sve što se može videti na gusanijadama.
Vraga: ni blizu.
Prođe još jedna gusanijada, a ovoj sam se posebno radovao jer je prva za koju imam doličnu opremu za fotografisanje. Međutim, šta se babi snilo… Najpre, počelo je ranije nego inače; na netu informacije o vremenu i tačnom mestu održavanja ni slovceta, a ja lokalne radio i TV stanice ne konzumiram, nije dobro za zdravlje. Ajd’ dobro, zateknemo početak treće borbe, koja nije dugo trajala… Neuobičajeno velika pauza između borbi… Jedna borba od šest sekundi… Sledeća od petnaestak sekundi… Foto-mućkovi na laganoj kišici i jakom vetru… I najzad, jedno zanimljivo nadmetanje za osvajanje srdaca ženskog dela jata, tabačina koja je trajala dovoljno dugo da bude zanimljiva za slikanje. A glavno finale, ono na koje su mnogi znalci polagali nade da će imati epski karakter, jer oba guska su šampioni izdržljivosti – nije održano jer jedan od takmaca je bio nešto indisponiran…

No, ulov je mali, slab i nedostaje mnogo toga – scene, rakursi, kompozicije – ali nije da nema. Čak i jedno iznenađenje, nešto što nisam primetio tokom slikanja: rvački zahvat!

Jedna na dan, 24. februar 2013: Rvački zahvat na gusanijadi u Mokrinu

(pogledaj veću fotografiju)… Nastavite sa čitanjem >>

Pro(g)jekat Rim

The Rome Pro(g)ject je naslov koji sadrži očiglednu igru reči. Kovanica sačinjena od reči “progressive” i “project”, ona u sebi krije nešto veoma zanimljvo i vredno pažnje ljubitelja progresivnog rocka, u koje se ubrajam i ja.

Sa idejom da kreiranja muzike u slavu celokupne istorije grada Rima, muzičar Vincenco Ricca je tokom 2012. godine okupio crème de la crème evropskog progresivnog rocka i zajedno sa tim uglednim muzičarima koncipirao i sastavio izvrsni višeautorski rad pod nazivom The Pro(g)ject Rome. Poslušajte:

Prepoznali ste ko svira? Bar gitaristu?… Nastavite sa čitanjem >>

Utovar nedeljom, 24. februar

“Naređujem da postupite po nahođenju, jer mi nemamo pojma šta da radimo sa nepostojećim procedurama u ovakvim slučajevima…”
Dva su razloga što je ova slika stavljena na ovo mesto. Prvi je da vam skrene pažnju i izazove petparačku pohotu u vašim glavama i ostalim vitalnim organima. Drugi razlog sam zaboravio.Jedan od fenomenalnih političkih manevara za koje sam čuo beše jedna ujdurma tokom koje su tadašnje lokalne vlasti u  varoši u kojoj živim predali vodu iz vodovoda na analizu laboratoriji za koju pouzdano znaju da nemaju spektrometrijsku analizu svih mikroelemenata. Kao posledica tog manevra, na raznim mestima u standardnom obrascu izveštaja o analizi vode zatečen je podatak koji glasi “— %”, što je brže-bolje (verovatno prema nečijoj preporuci) protumačeno kao “tog i tog govneta u vodi nema”. I to je javnost progutala pre nego što se našao neko ko je upozorio, ovog puta bez podrške medija, da niz crtica umesto nule ne znači da tog sastojka nema u uzorku, nego da uzorak nije ni testiran na prisustvo tog sastojka.

To je zona poluistine, za koju ne prestajem da tvrdim da je stotinu puta opasnija od laži. Eufemizam koji se koristi i ovih dana glasi: “analiza nije pokazlaa da ima toga i toga”. A izjava koja bi bila validna trebalo bi da glasi: “analiza je pokazala da nema toga i toga”.… Nastavite sa čitanjem >>

Slatka mala vožnjica nebom… Na 8 G…

Znaš kako je: stotinu nekih malih TV stanica, valja da imaš nešto što drugi nemaju. Recimo, reportera u avionu koji služi za takmičarsku akrobatiku. Sanjao čovek godinama da bi hteo tako nešto da proba, a onda… A onda su se dogovorili da mu pruže ugođaj opterećenje pri ubrzanju od 8 G, pa da vide može li da izdrži dvadeset sekundi…

Setio sam se poente onog vica o papagaju u avionu koji je dobacivao stjuardesi…… Nastavite sa čitanjem >>

Jedna na dan (330): 23. februar 2013.

Bliži se proleće… Barem je boja bila takva u subotu popodne…
Zatekao sam se u pola tri u gradu, imao sam tri minuta na raspolaganju (doslovno) i odlučio  da po svaku cenu pokušam da uhvatim tu čudnu boju svetla koja liči na zlatno svetlo, ali nije – sunce je bilo još visoko u pola tri popodne, na jugozapadnom nebu. Tras, tras, tras, možda je to ta… Pa i bila je, ali uz tešku primenu makaza…

Jedna na dan, 23. februar 2013: Pogled niz ulicu po čudnom svetlu

(pogledaj veću fotografiju)… Nastavite sa čitanjem >>