Ne znam zašto, ali ponekad mi baš legne glas Jamesa Taylora.
A zvuk te Olson gitare me dira u dušu: dao bih komad duše da provedem sat vremena sa tom gitarom u rukama.
Ovo je šokantna pesma, iako zvuči kao trivijalni pesmičuljak. Baš u tome je i njena veličina. Pazi ovo:
Just yesterday morning they let me know you were gone
Susanne the plans they made put an end to you
I walked out this morning and I wrote down this song
I just can’t remember who to send it to.
I’ve seen fire and I’ve seen rain
I’ve seen sunny days that I thought would never end
I’ve seen lonely times when I could not find a friend
But I always thought that I’d see you again.
Sad, ne znam koliko poznajete engleski jezik i koliko prepoznajete tananost ovih stihova. Bez daljeg, oni u prvi mah zvuče kao trivijalna romantična, pomalo plačipičkasta balada o buđenju nakon bola zato što je voljena draga otišla s drugim.
E, pa nije. Ovaj deo pesme je posvećen prijateljici Suzanne Schnerr, koja je izvršila samoubistvo u Americi dok je Taylor jurio svoju karijeru po Engleskoj (da vas podsetim: Taylor je potpisao za Apple Records nakon što je Paul McCartney čuo njegove demo snimke). A nastavak je jednako nejasan ako ne znate ništa o biografiji Jamesa Taylora:
Won’t you look down upon me, jesus
You’ve got to help me make a stand
You’ve just got to see me through another day
My body’s aching and my time is at hand
And I won’t make it any other way.
Been walking my mind to an easy time my back turned towards the sun
Lord knows when the cold wind blows it’ll turn your head around
Well, there’s hours of time on the telephone line
To talk about things to come
Sweet dreams and flying machines in pieces on the ground.
Nejasno, zar ne? A onda vam svane kad saznate da je to priča o periodu koji je Taylor proveo u psihijatrijskoj ustanovi za bogate nakon krize sa teškim drogama.
To je rock’n’roll: kad nije bitno kako peva, nego šta kaže. Nažalost, mnogo je ljudi do kojih taj princip ne dopire.