Dnevni dnevnik

17,35
Umalo nisam zaspao čekajući u redu u SUP-u. Dobro je što se red poremetio tokom ove njihove pauze (lepo piše na staklu šaltera “od 17,00 do 17,30”), pa sam mogao tokom rasprave da se održim budnim. Ko je bio prvi na šalteru pre pauze i što je bio toliko glup, pa se tokom pauze odvajao od šaltera; pa ne živi on u nekoj zemlji gde se zna red, nego u Srbiji, zemlji koju čuva Bog i žandarmerija.

19,15
Stigao sam kući i nešto ubacio u kljun. Baš da se zavalim i vidim šta ima na televiziji. Promaja koju… Nastavite sa čitanjem >>

Srce je kao točak

Iako me kompjuteri ‘lebom ‘rane već četvrt veka, nikada nisam bio sklon lutanju po netu. I da nije ovih pisanija, ne bih osetio zadovoljstvo koje Cevka ume ponekad neočekivano da mi priredi i učini da mi srce zaigra.

Bilo je dovoljno da vidim Lindicu u kadru pa da zastanem, a onda se to pretvorilo u loop koji se vrti do beskonačnosti. 🙂… Nastavite sa čitanjem >>