O konjima i vodi, drugi put

You can lead a horse to water
You can’t make him drink

Naslov pesme koju smo pre četiri dana predstavili na ovim stranama podsetio me je na jednu drugu stvar koja pominje taj izraz u svojim stihovima.

The Notting Hillbilies je projekat sličan onome koji su svojevremeno napravili The Travelling Wilburys: par drugara muzikanata okupilo se van svojih standardnih postava i rešilo je da odsvira nešto đuture. U ovom slučaju, reč je o dvojici solo muzičara, Steveu Phillipsu i Brendanu Crokeru sa Markom Knopflerom i Guyom Fletcherom, obojicom iz tek raspalih Dire Straits.

Ideja o zajedničkom bendu dugo se kuvala. Naime, Knopfler je krajem šezdesetih angažovan kao izveštač iz Leedsa za jedne jorkširske novine. Tamo je upoznao Philipsa koji mu je svirao ritam gitaru na njegovom prvom demo snimku. Deceniju i po kasnije svratio je do Leedsa da vidi stare prijatelje, što se iste večeri završilo zajedničkim nastupom sa Philipsom i Crokerom na sceni u nekom pabu. Godinu dana kasnije bend je konačno oformljen za vreme ručka u jednom vinskom baru na Notting Hillu, otud i ime.

Izdali su samo jedan album, Missing… Presumed Having a Good Time (1990), održali par svirki i vratili se svojim dotadašnjim projektima.