Vreme će pokazati

Kada si klinac, a zakoračiš u okean koji se zove muzika, uvek postoji velika verovatnoća da se udaviš. Uđeš nesigurnim koracima u vodu i počneš da plivaš, nemaš čestito za šta da se uhvatiš i sve strepiš da te neka sila ne povuče na dole. Znam mnoge koji su zaplivali, pa su se predomislili – ceo život ostali su da plutaju u bazenčetu veličine pet puta pet metara, pa mi je uvek istovremeno i smešno i tužno kada potegnu priču o nečemu od čega sam, srećom, odavno otplivao.

Da budem jasniji: svako zaključavanje u jednu vrstu muzike ili žanr je, na duge staze, mentalno samoubistvo!

U doba mog muzičkog sazrevanja vladalo je nepisano pravilo: Englezi su inovatori i kreiraju trendove, a Ameri posle sve to lepo zapakuju i naprave posao. Doduše, uvek ima i izuzetaka od pravila, pa stoga motrim i jedne i druge, za svaki slučaj. 🙂

A šta se desi kada se kada grupa slavnih Engleza umori od popodnevnog ispijanja čaja i finih razgovora u kojima se ne koristi reč fuck i sve ostalo izvedeno iz nje i reši da zaigra stadionski rok na američkom terenu?

Desi se Asia!

Kada je u novinama najavljeno formiranje ove supergrupe, ništa mi nije bilo jasno. Iako su njeni članovi bili dobro poznati muzičari koji dolaze iz grupa koje su negovale progresivni rok, međusobno nisu imali ništa zajedničko. Muzika koju su svirali u svojim matičnim grupama: Carl Palmer – bubnjevi (ELP), Seve Howe – gitara (Yes) i John Wetton – bas/vokal (King Crimson) međusobno se razlikovala toliko da je ličilo da grupe potiču sa različitih planeta. A kao šlag na torti, klavijaturista Geoff Downes je pokupljen iz klasičnog pop benda (Buggles).

Šta sam mogao da radim nego da strpljivo čekam. Baš nezgodno, ni ton da čuješ unapred. I kada se album Asia (1981) napokon pojavio, videlo se da su pogodili tačno gde treba. Pesme, koje su uglavnom potpisali Downes & Wetton, hvatale su na prvo slušanje a anražmani su bili grandiozni i urađeni sa stilom.

Normalno, stadioni su bili puni i tako su nastavili da se vozaju pune tri decenije, kada im ponestane love da rade ono što rade za svoju dušu.

U međuvremenu, dobro su omatoreli. Ali, magija na nastupima je još uvek prisutna.

Dokle? Vreme će pokazati….