U(s)pokoj(e)nost u Končiti Vurst

U mojoj se kući oduvek slušala kvalitetna muzika, bluz i džez najviše, ali se ni Dragstor ozbiljne muzike nije preskakao. Pratili su moji matori i Nikolu Karaklajića, kao i sve ostalo što je uz njega išlo. Lepo zvuči, zar ne? Još kad bi bilo istina, gde bi mi bio kraj!
Naravno da svake godine gledam Eurovision Song Contest (u daljem tekstu: Eurosong). Od kad postoje, gledam i polufinala. Obzirom na očekivano nizak kvalitet muzike koju Eurosong nudi, tih nekoliko sati koristim za tradicionalno (da prostite) druženje sa porodicom. Dešava se da me poneka pesma zaintrigira, što se ove godine desilo čak dvaput: prvo je to učinila učinila albanska predstavnica Hersi kao glavno lice pesme za koju mislim da ima dovoljno unutrašnje energije za prevazilaženje takmičenja u kome je učestvovala, da bi me zatim, kao retko kada tokom eurosongovskih šegačenja, kupio gruzijski-a-post-purple-blekmurovski The Shin and Mariko.

Eurosong je nekada bilo prestižno takmičenje čiji su organizatori, presahlih bedara, pažljivo čuvali ono što su mislili da muzika treba da bude. Pobednika su određivali jednako impotentni žiriji, pobeda se priželjkivala, a poraz podnosio uz škrgut zuba. Turci su nam tradicionalno davali dvanaest poena dok su plagijati prethodnih pobednika pokušavali da se na zadnja vrata dokopaju pobede. Sa raspadom Sovjetskog Saveza i širenjem globalnih komunikacija došlo je i do promena u formi Eurosonga: organizaciju je preuzela LGBT populacija, o pobedniku u manjoj ili većoj meri odlučuju glasovi publike, a pobeda i posledična organizacija sledećeg takmičenja je postala noćna mora i najgora kletva svakojakih direktora televizijskih javnih servisa, zbog čega plagijatori i ostale sprdačine sada služe da osiguraju toliko željeni poraz.… Nastavite sa čitanjem >>

Za šta je rat dobar?

War…
What is it good for?
Absolutely nothing!
Naša stvarnost postaje sve gadnija, a moj stomak sve osetljiviji na nju. Umalo se jutros ne ispovraćah, čim sam uzeo novine u ruke. Gledam u naslov “Počeo Treći svetski rat” i ne mogu da verujem očima. Ko? Gde? Kako? Zašto? A ništa ne pada sa neba sem dosadne kiše.

Neko se opasno zajebava sa svima nama, a “novinari” se olako igraju teškim rečima. A čim počne igra rečima, odmah je tu i manipulacija stvarnošću u kojoj živimo. Da li je stvarnost zaista ono što živimo ili je to samo jedan od filmova u kojima smo, istovremeno, glumci i publika?

Odgovor, naravno, niko ne zna. Vešto se krije iza brojnih eufemizama koji se ponavljaju kao mantra.… Nastavite sa čitanjem >>

Zakon akcije i reakcije

Šta biva kad se pobuniš protiv nekog ko je po nečemu drukčiji? Biva da ispadneš glup.

Ovaj prilog posvećujem onim fašističkim pizdama iz DSS-a koje su objavile da će prebrojavati Mađare u Vojvodini koji na javnom mestu govore mađarski.

Šta biva kad se pobuniš protiv nekog ko je po nečemu drukčiji? Biva da ispadneš glup… Nastavite sa čitanjem >>