Ljubav preko žice

Čini mi se da sam već pominjao moj prvi susret sa Zappom. Taj trenutak je bio tako traumatičan da sam ga posle toga godinama izbegavao. No, to nije jedini slučaj. Još jednom mi se omaklo, iako su se svi znaci upozorenja nalazili na samom omotu.

Ne sećam se više ko je nabavio album grupe Atilla. Sa omota su gledala dva blentava lika obučena u srednjovekovne oklope, valjda da asociraju na najvećeg osvajača svih vremena, a jedan od njih, onaj buljavi, imao je frizuru kao je došao sa francuskog dvora iz perioda vladavine dinastije Lujeva.

Ko god da je pravio omot, ne zna istoriju jer je pomešao dve epohe koje deli, otprilike, hiljadu i dve stotine godina. Confused smile

Kako rešiti hronični problem nedostatka kvalitetnog autorskog materijala i istovremeno podići nivo dinamike emitovanja televizijskog programa koji se plasira u nastavcima

A sad, serija u nastavcima, sve sa najavama i dinamičnom strukturom nelinearne montaže. Najzad, nije mala stvar: ova serija je posvećena uvek aktuelnoj problematici izbora najboljeg poklona za tetkin rođendan.

Najbolja stvar od svih, i u skeču i oko njega, jeste to što sve naprasno prestaje da bude furiozno i završava se u antiklimaktičnom tempu, sve sa rekapitulacijom. Istina, dosadno… Nastavite sa čitanjem >>

Neil deGrasse Tyson: Boje kosmosa

Džon Heršel, engleski astronom iz devetnaestog veka, izmislio je fotografiju u boji. Uprkos čestoj konfuziji i povremenom oduševljenju javnosti, astrofizičari su od tada petljali sa tim procesom – i nastaviće to da rade zauvek.
Tek je poneki objekat na Zemljinom noćnom nebu dovoljno svetao da pokrene na-boju-osetljive čepiće mrežnjače našeg oka. To može crvena planeta Mars. Kao i plavi superdžin Rigel (Orionovo desno koleno) i crveni superdžin Betelgez (Orionov levi pazuh). No, pored ovih izuzetaka, izbor je mršav. Za nepotpomognuto oko svemir je tamno i sivo mesto. I tek kada u njega usmerimo velike teleskope, svemir pokazuje svoje stvarne boje.

Sjajni objekti, kakve su zvezde, pojavljuju se u tri osnovne boje: crvena, bela i plava – što je kosmička činjenica koja bi zadovoljila osnivače SAD. Međuzvezdani oblaci gasa mogu biti praktično bilo koje boje, u zavisnosti od prisutnih hemijskih elemenata i u zavisnosti kako ih fotografišete, dok boja zvezde direktno prati temperaturu njene površine. Hladne zvezde su crvene. Mlake zvezde su bele. Vruće zvezde su plave. Veoma vruće zvezde su i dalje plave. Šta je sa veoma, veoma vrućim mestima, kakvo je centar Sunca sa svojih 15 miliona Kelvina? Plavo. Za astrofizičara, u slučajevima crveno-vrele hrane i crveno-vrelih ljubavnika ima prostora za unapređenje. Toliko je prosto.

Ali, da li je?

Boje kosmosa: crvena

Nabujala reka

Pre par dana sam pričao o seriji koja me je oborila s nogu i muzici koja je korišćena kao naslovna tema. Kako su epizode odmicale, utisak se samo pojačavao. A ja sam sve više uživao u fenomenalnom izboru muzike koja je pratila događaje na ekranu. Najzad, nije za džabe T-Bone Burnett ono što jeste – majstor da ukomponuje kvalitetnu muziku raznih žanrova u savršenu celinu, koja teče kao reka.

Iznenađenje je, neočekivano, došlo na kraju.… Nastavite sa čitanjem >>

Utovar nedeljom, 27. jul

Bili u kafani Perica, Mujo i Haso, Lala, Ciga, plavuša i policajac. Dolazi konobar i kaže: – Je li ovo neki vic?
Ne osobito razumljivi svakome, ali dragi baš svima.Nekada davno, u vreme kada se život u-onoj-državi-na-ovom-mestu smatrao berićetnim, spokojnim i većini podanika te tržave-iz-snova poželjnim, prštali su vicevi svih vrsta. Među njima, ne osobito razumljivi svakome, ali dragi baš svima, postojali su tzv. vicevi bez veze, čiji glavni promoter je bio Milovan Ilić Minimaks, zahvaljujući kultnoj radio-emisiji “Tup-tup” iliti “Tačno u podne”, nedeljom od dvanaest do dva na talasima Drugog programa Radio Beograda. Zahvaljujući vicevima bez veze, većina nas je naučila značenje pojma “toliko loše da je, zapravo, dobro”.
Menjao Sima kapute po padežima, pa mu otpalo jedno dugme. Kad je došao kući. žena mu nije rekla ništa, jer sam zaboravio da kažem d aje on razveden od svoje žene, i to njenom krivicom.
A onda su došla neka druga vremena i stvarni život, onaj u kome bi vicevi trebalo da budu samo sredstvo za popunu dokolice, pretvorio se u jedan predugi, besmisleni i nadasve neduhoviti vic bez veze.… Nastavite sa čitanjem >>

Daleko od bombi

Već sam pominjao da sam jedan deo života proveo radeći u disko klubovima. Ne ponosim se nešto time da bih tu epizodu stavio u CV, ali nije bilo ni loše. Lova je bila sasvim solidna & neoporezovana, isplaćivala se na vreme, a riba je bilo koliko ti duša ište. Ako zanemarimo tradicionalno zagušljive prostorije koje su smrdele na duvanski dim, alkohol & znoj, moj najveći problem je bila muzika koju sam morao da puštam. Trebalo je izdržati svakodnevno udaranje jednoličnog ritma u mozak. Jedva sam čekao fajront, da pristignu dežurni alkosi i zamole me da na kraju pustim nešto od roka, da provetrimo mozak. Hot smile

To je imalo i jednu dobru stranu: rano sam naučio da se neću ‘leba najesti puštajući ljudima ono što volim da slušam. Don't tell anyone smile