Zakotrljaj me oko sveta

Već tri godine ne sanjam, jer živim svoje snove.
— Snežana Radojičić

Bratijo Suštine pasijansa, imam jedan predlog za vas: pomozite Snežani Radojičić da, kako ona to sama reče u nedavnom intervjuu, nastavi ne da sanja, nego da živi svoje snove. Za to postoji jednostavan, dostojanstven i, zašto da ne, zabavan način: naručite njenu knjigu u pretplati.

Jedna prodata knjiga održaće Snežanino putovanje jedan dan.

Hajde sad, da vam polako objasnim o čemu je reč.

Jedino ako ste proveli tri godine ispod nekog kamena ili u pećini, onda bi moglo da vam se oprosti što verovatno niste čuli za Snežanu Radojičić, cikloputnika rodom iz Beograda. Ova hrabra žena se usudila da učini ono za šta je apsolutna većina nas nesposobna: sela je na bicikl i krenula na put oko sveta, praveći samo operativne planove za svoje kretanje, sa prostom idejom da to radi onoliko dugo koliko joj bude privlačno. Dakle, ne postoji cilj puta – ovde je samo putovanje u prvom planu, i to doslovno, a ne figurativno – i to je, u neku ruku, element avanture. Iako još od Turske fizički sama na svom 31.000 km dugom putu, Snežana nije usamljena: zahvaljujući društvenim mrežama i njenom blogu, njenu redovnu publiku čini već par hiljada osoba, među kojima sam i ja.

Zasad 31.000 na dva točka, za nešto preko tri godine na putu

Ovih dana, Snežana pravi kratku pauzu na južnoj obali Bajkalskog jezera; u Rusiju je ovog puta ušla iz pravca Mongolije. Neposredni sledeći plan je da napravi kompletan krug oko jezera, a posle – čuće se. Viza za Rusiju traje tri meseca, mogu da pretpostavim da će u smeru Vladivostoka ili Čukotke, pre nego što se pre zime uputi negde na jug.

E, da ne bih ja previše pričao kad je Snežana već ispričala mnogo u svojim postovima (njeni prilozi su izdašni rečima i slikom), sami ćete vi to. Nego, da objasnim formalni povod za ovaj prilog.

Snežana je uspela da pokaže i dokaže da sreća u čoveku nije nužno plod materijalnog zadovoljstva. Štaviše, ona često trpi razne neudobnosti, ponekad i neprijatnosti, ali joj ni na kraj pameti nijednom nije palo da zbog toga prekine svoje putovanje. Prepričavajući marljivo svoje doživljaje na blogu, održavajući pritom aktivan kontakt sa gomilom de facto nepoznatih ljudi na fejZbuku, pokazala je i veličinu svog srca. Snežana nam nesebično dopušta da makar osetimo delić utiska tog sna koji ona ne sanja, nego doživljava.

Takav gest nikakav novac ne može da kupi.

Međutim, novac jeste potreban da bi Snežana opstala na putu. A cena njenog sna je bila riskantna: ona nema redovne prihode. E, tu princip velikog broja, koliko ima nas koji smo pratioci njenih avantura, može i te kako da pomogne. Nisu Snežani potrebne neke velike pare: u Aziji, gde je sada, desetak evra na dan može da joj obezbedi i više od prostog preživljavanja pod šatorom tokom dugih etapa pedalanja. Ponekad, možda jednom godišnje, zatreba joj i malo veća suma za voznu ili avionsku kartu, što koristi kao nužno zlo, kako bi premostila vizne restrikcije ili države nesavladive za cikloputnika (kao što je, recimo, bio slučaj sa Burmom i Butanom). Snežana ima sistem “prodaje kilometra” kojim može da vam posveti delić svog pedalanja; cena takve transakcije je mnogo manja od vrednosti njenih putopisa (obratite joj se ovde za detalje).

Velika sloboda se plaća odricanjem od komotnosti.

A tokom pauze na Nepalu, nakon dugotrajnog cimanja “kad će knjiga? kad će knjiga?”, Snežana je zaista i napisala knjigu, roman o prvom delu svog puta, koji je počeo u Bratislavi i trajao do Turske. Hrabro se odlučujući za samizdat kao najisplativiju formu izdavaštva, Snežana je uputila poziv za kupovinu knjige u pretplati. Preplatna cena je zbilja simbolična, 580 dinara (plus poštarina posle, stotinjak dinara) i to je novac čijim delom će štampanje i distribuiranje tiraža knjige biti finansirano, a delom će Snežana ostvariti prihode dok se prodaja ne zamahne.

U ime podrške snu koji se ne sanja, nego ga hrabri ljudi proživljavaju budni, pozivam vas da kupite barem jedan primerak knjige “Zakotrljaj me oko sveta” i tako učinite jednu obostrano korisnu razmenu sa Snežanom Radojičić. Ona će vam se i lično zahvaliti na takvoj podršci, a naklon će vam uputiti i Suština pasijansa.

Nisam slučajno rekao “barem jedan primerak”, naprotiv. Elem, imam nešto na pameti: pošto ova knjiga neće biti distribuirana u knjižarama, nego isključivo direktnom narudžbom, to mi pada na um da možemo da spojimo lepo i korisno. Ako vam materijalne mogućnosti dozvoljavaju, kupite tri ili pet knjiga, zadržite jednu za sebe i pročitajte je, a ostale poklonite onima koji takođe poštuju i čitaju knjige. Jer, čini mi se, zaboravili smo koliko je dobra knjiga vredan poklon.

– * –

U nastavku, prenosim odlomak iz romana “Zakotrljaj me oko sveta” sa bloga Snežane Radojičić.

Šta je to što si želela celog života?, upitala sam sebe.

Samo da pišem, da budem pisac i da živim slobodno, odgovorila sam bez premišljanja.

Zašto onda to ne radiš? To je bilo toliko logično, toliko poražavajuće jednostavno pitanje, da nije ostavljalo mesta nijednom izgovoru.

Zaista — zašto? Šta me je to sprečavalo da makar pokušam?

Samo moj strah. Od neuspeha. Od života. Od svega.

Ali, zar postoji gori neuspeh od životarenja bez cilja?

Nisam morala da odgovorim. Sve mi je bilo jasno, ceo moj život kojim nisam upravljala ja već moj strah. Preda mnom su bile dve mogućnosti: da nastavim kao i do tada, ostajući nezadovoljna, neispunjena, nepronađena; ili da makar pokušam da ostvarim svoj san i budem srećna. Nisam se ni na trenutak dvoumila oko izbora.

Te večeri sam donela najveću odluku u svom životu: krenuću biciklom na put oko sveta, da osvojim ličnu slobodu i pronađem svoju inspiraciju.

Snežana Radojičić, cikloputnik: "Već tri godine ne sanjam, jer živim svoje snove."

– * –

Još odlomaka iz knjige pronaći ćete ovde.

Znate šta vam je činiti, zar ne? Hvala vam unapred.

7 komentara na temu “Zakotrljaj me oko sveta”

  1. Wow! Kako si ovo lepo i nadahnuto napisao. Prosto mi dođe da sama kupim svoju knjigu i poklanjam je prijateljima 🙂

    Hvala ti veliko, od srca, na iskrenoj podršci sve ovo vreme a ovo je kao ona jagodica na torti <3

    1. E, ti nemoj da kupuješ knjigu, pokloniću ti ja jednu 😆

      A ako je i nadahnuto, to je zato što tvoj podvig zaista nadahnjuje.

  2. Svet je mali, što Snežana pokazuje, knjigu štampaju moji drugari iz firme Colorgrafx preko koje sam radio burnih devedesetih.

    1. Odštampali su je I zaista su ispali maksimalno I profesionalni I drugari – ma nemam reči. Sjajni su, posebno Peđa, s kojim sad redovno ispijam kafu 🙂

Komentari su onemogućeni.