Mršavko je bio sanjar

Lord it’s awful, Geez it’s lonely
Just hanging around
I have always been a dreamer
Thinking of you, but what can I do

Možda ovi stihovi na najbolji način opisuju život jednog od najzačajnijih sešn muzičara svih vremena. Moji Moravci bi rekli to prostije: “Tu je, a nigde ga nema“. I, ma koliko imao bujnu maštu, teško mi je da zamislim kako bi zvučala bilo koja od brojnih antologijskih pesama koje svi znamo bez magičnog klavira Nickyja Hopkinsa.

Bio je na pravom mestu u pravo vreme, družio se sa najvažnijimm ljudima u rock & rollu, a celog života je ostao nadničar. Doduše, sa velikom reputacijom.

Sa šesnaest godina napustio je školu i upustio se u muzičku avanturu. Zanat je pekao kod pionira engleske scene Screaming Lord Sutcha, kasnije kod Cyrila Daviesa. Kada je Davies umro od leukemije, Hopkins, i sam slabog zdravlja zbog neke gadne bolesti koje je vukao od detinjstva, ukapirao je da sviranje u grupi nije za njega i da treba da se skoncentriše na rad u studiju.

Lista grupa sa kojima je snimao je impresivna: The Beatles, The Rolling Stones, The Kinks, The Who, Led Zeppelin… Ima li važnijih od pomenutih? Nema! Tačka. Pointing upNerd smile

Jesam li koga zaboravio? Jesam… Pridružio se grupi Jeffa Becka i sa njima snimio jedan od najvažnijih albuma svih vremena Truth (1968). Kao i naredni, Back-Ola (1969).

Posle toga je prešao preko bare i zaustavio se u San Francisku. Klijentela? Na Woodstocku je nastupio sa grupom Jefferson Airplane, muvao se sa Steveom Millerom, Jerryjem Garciom i još nekima od krupnijih zverki. Kompletan spisak sa komentarima je jako zanimljiv i vredan daljeg istraživanja.

Nicky Hopkins - The Thin Man Was a Dreamer (1973)Bacite uvce na prilog iz prošle godine i zamislite pesmu bez Nickyjevog klavira… Bila bi nešto sasvim drugo.

Za sobom je ostavio samo tri solo albuma. Od njih je pomena vredan samo The Thin Man Was a Dreamer (1973). “Dolly” je pesma čiji tekst treba odmah zaboraviti, ali treba zapamtiti sitan vez klavira & delikatni gitarski solo Micka Taylora.

Na kraju, da citiram deo intervjua Raya Daviesa koji govori o Hopkinsu:

Uvek je bio mršav i bled, kao da su ga skinuli sa intenzivne nege i nakljukali lekovima da bi uopšte mogao da svira.

Studijski muzičari su, najčešće, senke iza zvezda. Odrade svoj deo posla, pokupe lovu za to i odu. Retko možete videti njihova imena na omotima albuma. Njihova svirka nikada nije u prvom planu. Ali, ako ih uklonite iz miksa, pesma ne zvuči isto. Nedostaju vam tek kada primetite da nisu tu.