Utovar nedeljom, 3. avgust

Lepi naši, posle ovog utovara, Suština pasijansa objavljuje stanje bezvlašća, anarhije, nerada, uživanja, hedonizma, putovanja, mentalnog i svakog drugog opuštanja. A ako mislite da nismo zaslužili, postoji rešenje: pridružite nam se u kreiranju sadržaja. Objavu ćete zateći na dnu današnjeg utovara.

Gde si, ovaj, štasamonoteladakažem, je li, tu si!U međuvremenu, dok ne dođe ponedeljak (kako biste mogli da započnete dijetu), možete i da prelistate novine, da pronađete poneku ideju. Eno, gomila postmodernih performansa: maloletni kreten simulira otmicu nestale devojke i na pet jezika traži da se otkupnina uplati na račun hamburgerije iz Sjenice; sve žene Turske izašle na ulicu i smeju se kao da se desio hepi end u poslednjoj, 1856. epizodi serije “Iskonska ljubav u senci starog lijandera”, ali ne smeju se zato, već zbog neke glupe izjave nekog blente na televiziji; opštinski odbornik demonstrativno napušta svoju voljenu partiju zato što nisu hteli da zaposle njegovog sina, a nije on hteo da mu oni daju platu, ma neeee, nego samo posao; glumac, pazi sad, maznuo bivšu ženu lika koji se švalerao sa njegovom bivšom ženom; carinici su najzad posuli soli na rep švercerima (silikonskih!) gumica za kosu i rezaljki za olovke; konji pasu kraj tramvajskih šina, a stanarima obližnjih blokova to smrdi; svet je sa strepnjom dočekao da sazna šta je onaj slinavko odgovorio onom glumcu, pazi sad, što je maznuo bivšu ženu lika koji se švalerao sa njegovom bivšom ženom; i najzad, možda će svet saznati i druge važne stvari, poput toga kakvi su motivi onog tamo što ovde nikako da ne, ali međutim; nećete verovati; ceo svet se rasplakao zbog, eto, šta ćemo sad; i tako to, ah, i nebo plače, sveopšti weltschmerz

Ti si volela moj weltschmerz...

Tug… Radost življenja uz moderne medije: više nije potrebna ni ona jedna jedina suvisla rečenica koja čini vest, pa da se oko nje nagizdaju neke atribut-fraze. Efikasnije je, brže, ergo korisnije, da se nađe neki naslov koji ne mora nužno da ima veze sa sadržajem (koji, takođe, ne mora nućno da postoji). Dovoljna je neka blaga asocijacija koja podstiče ciljanu grupu konzumenata gluposti.

Ako bi im se dalo da sami biraju, saznali bismo i više. To se, srećom, neće desiti.A tih konzumenata, rekli bismo, nikad nije više bilo. Ako bi im se dalo da sami biraju jer, kako već više puta reče onaj Pospani I Neobavešteni, zna narod (ovde treba nekoliko uskličnika, ali mentalna blokada je učinila svoje – nema ih), saznali bismo i više, računajući i pikanterije koje bi poslužile kao prototip za neku buduću medijsku ujdurmu.

Avaj! To ne bi moglo da se dogodi, jer čak i kad poželi nešto da kaže, konzument goreponenutih slika tek načas oseti nešto što bi moglo da se opiše kao blagi i kratkotrajni svrab negde između ušiju. I u času kad ga prođe, konzument nije ni svestan da je imao napad pokušaja da kaže nešto, ali ga je nemoć savladala jer nije uspeo da pronađe reči.

Napredovanje! Po svaku cenu! Jebeš disanje! Jebeš hranu! Vozi! Napreduj!A kako i da ih nađe kad ih nikad nije ni znao.

Imali bismo još laganih tema za ugodno razmišljanje dok se okuva letnja supica, ali prepustićemo tu temu vašoj sopstvenoj inicijativi. Pa ako se nešto rodi iz toga, a vi nam se svakako javite. Počnite sa komentarima, a posle ćemo videti.

I Brisel i Moskva. I lopata i kašika. I rad i plata. I ovo i ono.To svakako ne znači da treba da pustite mozak na pašu. Prilog za čitanje i, ako nije mnogo da zatražimo, za preispitivanje svog, tuđeg i svakog mišljenja koje jeste produkt razmišljanja: Novica Milić – Šta nam je AV radio u mesecu julu.

…Dobro, AV je te teškoće nasledio od ranijih kohabitatora i raspikuća Koštunice i Tadića, ali ipak da se zna da je u ozbiljnom političkom minusu sve dok je Srbija u ozbiljnom energetsko-finansijskom minusu, a taj golemi minus stvara golemi naš dug, pa time i ozbiljnu političku zavisnost. Rusi nas surovo izrabljuju, ma čime nam bajali i zamlaćivali nas kagebeovci Čepurin i Čepurinov Rešetnjikov,  a politika “i Brisel i Moskva” odjek je bivše politike “i Evropa i Kosovo” (koja je, uostalom odjek stare nesvrstanosti “i Vašington i Moskva”, bilo nekad, sad se pripoveda).

Ima još.

Vreme je za konkurs “zaboravili ste da stavite tekst ispod slike”. Drugim rečima, vaš je red.

(fali tekst, dopišite ga sami)

[tekst ispod slike glasi…]

Priča godine na Imguru: kako se rađaju isfrustrirani političari.

I ja sam mogao to da nacrtam, kaže Petar. Ali nisi, kaže mama.

Nema kad ni... partiju šaha da odigra sa košijom sa petog sprata.– Mujo, bolan, a je li istina što se priča po selu da si u Sarajevu otvorio gej kafić?
– A istina, jašta nego istina!
– Pa kako ide?
– Ma super, bolan, jedino što nemam kad da prdnem od posla!

“A što je imala momka – budala, magistrirao u dvadeset trećoj…”

Grba nam piše iz prikrajka, na čas prekidajući pakovanje kofera:

Ma, lako ćemo za magistraturu i dvadeset trećoj, nego pomagajte ljudi, prijatelj mi se zaglavio sa onom andrmoljom 2048, pa ne pušta dok ne polomi aplikaciju. Gledajte samo:

Najgore od svega: ovo nije fotomontaža.

Ima li predloga? Ne mogu da ga bijem, jači je, a i dobar je čovek, nema smisla; da ga prijavljujem policiji, ne vredi, sve ih tamo poznaje i pije pivo sa njima; na proleće ne mo’š da se osloniš, računar mu je ispravan; nemam kud, nego da ga napijem.

Ako ima predloga pre nego što se Grba lati poslednje zalihe arhivske šumadinke, javljajte što pre.

Ako vam je ime ili nadimak slučajno Interče, zapitajte se o svojim namerama. Možda tu ipak nisu čista posla, možda niste bili skroz iskreni sa sobom. Znajte da vas je neko prozreo, namerio da vas zaustavi, i to i oglasio.

Da ne bude posle da vam nismo rekli. E Interče, Interče, vragolane jedan, ne valja ti posao.

Joše jedna epska kolekcija: zamlate se selfače, a drugi ih crtaju.

A pa kad niko neće da me nacrta onakvu kakva sam...

Predlažemo vam da pogledate i poslušate jedan jako dobar koncert.

Ko te ima, taj te nema… Ko te nema, taj te sanja…
Ko te sanja, taj te ljubi, a ti o tom pojma nemaš.

Ko te ima, taj te nema...

A ti o tom pojma neeeemaaaaaš…

A sad, kao što najavismo, objava.

Jer dole je gore...

Suština pasijansa danas prelazi u stanje anarhije: sledećih nekoliko nedelja, ne manje od dve i ne više od četiri, prilozi će biti objavljivani po letnjoj šemi, sa ili bez onih rubrika na koje ste navikli, sasvim stohastički, ponekad i ad hik ad hoc. Neki od nas ćete na letovanje, a neki od nas ćemo da ćutimo ne bismo li se obogatili, jer ćutanje je zlato, jer ko rano rani, sam u nju upada, u radiše svakog svega biše, šubara je kvari.

...a gore je bolje.

Želimo vam prijatno pred mnoge letnje ručkove, bili oni nedeljni ili ne, bili oni kašikom ili prstima, bilo supe, ne bilo, bili vi glad… bili vi zainteresovani za ručak ili ne.

 Ko ovoga kamenja uzme, kajaće se. Ko ovoga kamenja ne uzme, kajaće se.

P.S. Ah, da. Topli su dani. Doktori nam svakako savetuju da pijemo mnogo vode. I oni tamo sa trga Nikole Pašića nam preporučuju vodu, kako se čini. Za drugo nije ni ostalo.

1 komentar na temu “Utovar nedeljom, 3. avgust”

Komentari su onemogućeni.