Utovar nedeljom, 14. septembar

Svet je prepun psihopata. Evo, pre neki dan sam video jednog tipa u kafiću. Čitao je knjigu, umesto da čeprka po mobilnom kao sav normalan svet!

U međuvremenu, idolatrija polako uzima maha. Još će sportisti ispasti krivi što im namećemo ulogu idola… Mada, kad malo razmisliš, oni zaista nisu krivi. Kad je Bogdan ubacio onu spektakularnu trojku i podigao sve na noge, beše to najpre šut sa 7,5 metara, pa sa devet, pa sa deset, pa iz svlačionice, pa sa druge planete… I sad, taj dečko će se ni kriv ni dužan naći na udaru kritike prvi put kad omaši nešto – pri čemu ne bi bilo loše primetiti da se, osim truda i uspeha, u sportu uvek dešavaju i elementi sreće i elementi baksuza, kao neodvojivi deo sportske igre – i mi ćemo ga razapeti na krst; jer upravo to mi radimo svojim idolima. Ukoliko oni sami ne preduzmu nekakve kontramere, to jest; a košarkaši uglavnom gledaju svoja posla, pa je mala nada za to.

Prvo je heroj. Pa idol. Pa uzor. Pa legenda. Osim ako se negde oklizne, u kom slučaju če baš on biti kriv za sve naše nedaće.

Možemo li da obećamo sebi da nećemo upropastiti duh tih mladih ljudi, koji su upravo duhom došli do toga da večeras ukrste koplja sa generički najvećim favoritom svetske košarke? Hoće li iko primetiti koliki je to uspeh već postignut, bez obzira na ishod večerašnje utakmice? Da li ti sjajni momci, pobogu, imaju imalo kredita za budućnost, kad im vetar dune u pramac i podigne talase? Nadajmo se tome. Jer, oni su veliki ne samo zato što su pobedili u petak. Veliki su zato što su pokazali snažno srce i odlične živce protiv ekipe koja je na kraju odigrala najbolju četvrtinu tog svetskog prvenstva, što je čak zamalo bilo i dovoljno da tas prevagne na njihovu stranu.

A na to ste već zaboravili, zar ne?

Kao pouka o iskrivljenoj stvarnosti, trebalo bi da posluži i jedan skorašnji primer sa drugog kraja sportske prakse, one koja se pogoni isključivo novcem. Elem, kad je onaj teniser izgubio na nekom, kažu, važnom (ali privatnom) turniru mnogo pre nego što su njegovi ljubitelji to želeli, lakonski je izjavio “to nisam bio ja”. Čovekoliki padoše na kolena: “to nije bio on”, rekoše uz uzdah olakšanja i suzu ganutljivicu, iako je očigledno da to jeste bio on.

Spin iz (dna) dupeta kao faktor pobede ili faktor opravdanjaJebote, gde je nastao spin? Taj mali ima soli u glavi, a ima i dobru PR službu, pa to što je rekao nikako nije slučajno. Nekim volšebnim putevima, stvoren je vektor da je on morao da se pravda rečima koje nisu dostojne nekog ko ima kičmu i obraz. Jer, ako je bilo tako kako je rekao, onda je i on došao na vrh tako što neko drugi “nije bio on” baš kad je igrao sa njim, a i taj pre njega je pobedio nekog koji “nije bio on” u datom času. A to dovodi u pitanje smisao igre.

Ama dobro, čovek nije pobedio na tom turniru, nije ni u finale stigao – pa šta? On će i dalje biti idol dece koja plaču da im se kupe patike od 150 € i reket od 300 €, jer sa jeftinijim ne mogu da igraju kao on. On će i dalje će biti rezident Monaka, jer se tamo ne plaća porez na prihod, a rezidencijalni porez u zbiru sa iznosom koji se uliva u tzv. dobrotvorni fond u Srbiji manji je od poreza na njegove prihode kada bi ih plaćao u Srbiji. Osim ljudi koji vole taj sport, pa im je on simpatičan zato što je pokazao da se upornim radom može stići daleko, njega će ipak prevashodno braniti oni ljudi koji raspolažu samo argumentom sile, nemajući silu argumenata i misleći da je to jednako valjan način ophođenja i van džungle. Čovekoliki iz Zrenjanina će i dalje pričati kako je taj teniser divan, human i obrazovan, a onog ko zbog takve izjave krene, opravdano, da ga zajebava, nazvaće skorojevićem i pogledaće u daljinu, izigravajući pred publikom paćenika koji trpi sve nedaće ovog sveta. A skorojević je dirnuo gde ne sme: taj teniser mu je svetlo kojim obasjava put svojoj deci, koja će završiti u istoj stupici u kojoj je i on – bez muda da prevari državu i bez drugog načina da namakne neke pare kako bi sam pred sobom kompenzovao svoju hroničnu nejebicu.

Podigni taj reket i nastavi da igraš.Problem čovekolikih je u tome što je poraz deo svakog sporta, a rival na terenu nije neprijatelj u životu: jebote, pa to je igra. Međutim, ta dimenzija se u svetu čovekolikih izgubila, što ljude u njihovoj neposrednoj okolini dovodi u opasnost kada slika o idolu najzad počne da se ruši. Poraz je neprihvatljiv; rival jeste neprijatelj, a svako ko takne prstom idola je prekršitelj kanona o nedodirljivosti, što je blasfemija koju treba kazniti barem patetičnim pokušajem uvrede, ako ne i konkretnim batinama do nivoa frakture lobanje.

Veoma zahvaljujući medijski negovanoj idolatriji u sportu, jedna prosta i potrebna pojava zvana pristojno ponašanje danas je ustuknula pred najezdom čovekolikih. Dotični sebe smatraju zaslužnim za sve ono što ih je dovelo na ono mesto u društvu na kojem oni, posle spoznaje da više nema nikog ko je sposoban da kanališe njihove velike mišiće i malu pamet, nekako spontano očekuju da je i njihovo mišljenje relevantno. U ekonomski devastiranom ambijentu, primenjen je dve i po hiljade godina star recept: sportski idoli su upravo onaj neodređeno usmereni putokaz koji će pomoći glavonjama da drže reda među narodom.

Razmišljanje svojom glavom može pomoći, ali slabe su nade da će to postati raširena pojava.

Barem si pokušala!Izlazi žena iz salona za ulepšavanje, a ispred je čeka muž.
Kad ju je video, reče:

– Pa, dobro… Barem si pokušala!

Nego, nešto ste se umusili i ućutali… Ali, mi ne odustajemo. Nadamo se vašem pokušaju da ipak napišete predlog za potpis sledeće slike:

Dodajte tekst ispod slike...

[tekst ispod ove slike treba da glasi…]

Ovoj civilizaciji treba da dođe kraj. Dokaz broj 1:

A meni u kuvaru piše 12 minuta i šta ja sad da radim!

pivoispredVolja vas zbog zabave, volja da nešto prepoznate, a ko zna, možda i za pravo razmišljanje, tek evo sadržaja vrednog čitanja: Неблог: Путопис из Горњег Клауда (с освртом на Доњи Клауд)

Међутим, за разлику од Доњег, Горњи Клауд изгледа пристојно. Додуше, стерилно. Види се да се гради, ничу нове фирме и свуда су билборди који рекламирају неке стартапе за дигиталне месаре. Људи на улицама делују безбрижно. Када сам стао да попијем виртуелну кафу у е-кафани, чух разговор двојице за суседним четом како се препиру ко има мање школе, а ко је више пара зарадио. Занимљиво ми је било што су ми се обојица гребали за електронске пљуге, а када им је холограм конобарице пришао и донео рачун рекоше да имају само крупно или да дугују који биткоин. Ова преврне очима и рече: „Још само овај пут иначе ћу пустити у вирал. Нисте се ни чекирали кад сте ушли!”, те оде намргођена.

Eeeee…

(Tri, četr:) Nemamštadaobučem, nemamštadaobučem, nemamštadaobučem, nemamštadaobučem, nemamštadaobučem, nemamštadaobučem, nemamštadaobučem,...Citat dana nedelje meseca godine decenije vek vekova:

Imam šta da obučem.

(nijedna žena nikada)

A opet, nikad nemaju šta da obuku… A onda ipak izađu na ulicu.

Na kraju ipak izađu na ulicu...

Kvak... Ovaj... Kre.... Eeee... IIIIKK!Kupio Stanojko papagaja na pijaci. Polovnog. Papagaj bio kod gazde islamske veropispovesti, pa je svakog ko je dolazio u Stanojkovu kuću pozdravljao sa “Selam alejkum”. Stanojko to trpeo dan, dva, nedelju, pa kad mu je dozlogrdilo on papagaju prestane da daje hranu dok se ovaj ne prevaspita. Nakon mesec dana papagaj zaćutao. Stanojko se obradova i odluči da nastaviti da hrani papagaja. Čim je uzeo prvi zalogaj, papagaj uzviknu:

– Šućur dragom Alahu, nek’ je proš’o i ovaj mjesec Ramazana!

Ovoj civilizaciji treba da dođe kraj. Dokaz broj 2:

E, a š'a se pripuši ako 'oću napolje?

Ima li neko iskustva sa onim “dobro se dobrim vraća”? Mislim, interesuje me koliko se čeka…

kultura to je kad promovišeš kulturu a to ne mora da bude kulturno nego samo da piše da je kulturno leto i onda je to kultura eto kulturno da bude kultura jeste dabome da aha

Eeeee! Vidi guz... ovaj, kulturu!

Jeste li gladni? A jeste li jedonista?jedonizam (sez.) – grana hedonizma koja se bavi filozofijom, demagogijom, biologijom, materijom, energijom, geografijom, piktografijom, geometrijom, statistikom, sholastikom, semantikom, sintaksom, praksom, masom, istorijom, teorijom, etikom, metrikom, gotikom, simbolikom, manipulacijom, organizacijom, vibracijom, akustikom, rustikom, vizijom i misijom svih oblika konzumiranja hrane (prevashodno jedenja) u svakodnevnom životu ljudi

Dobri prijatelji nikad ne postavljaju suvišna pitanja...Autor citata nedelje nam je nepoznat.

Dobri prijatelji, oni pravi i iskreni, nikad vam ne postavljaju suvišna pitanja niti vas osuđuju za postupke. Prosto, ćutke uzmu ašov i lopatu, pomognu vam da se otarasite tela i nikad više ne govore o tome, čak ni nasamo.

Ako znate čije su ovo reči, unapred hvala na informaciji.

Ovoj civilizaciji treba da dođe kraj. Dokaz broj 3:

A ako stavim senfa?

Nije dokaz, samo otežavajuća okolnost: zašto Majkrosoft (engr. Microsoft) toliko insistira na “iskustvu korisnika”? Zato što je potrebno. Nije to za početnike.

Kakva su to, bre, vremena došla. Sve vrednosti devalviraju. Ni strava i užas (engr. horor) više nisu što su nekad bili. Svako gleda svoja posla, otuđenje totalno.

Ma šta mi napriča za ovo kratko vreme!....

Ama, TO je strava i užas, samo to niko ne želi da prizna.

Ako ste nekim slučajem pročitali knjigu “Plitko” Nikolasa Kara, verovatno ste se zabrinuli za svoje duhovno zdravlje jer arčite mnogo sadržaja na Vebu, ovog puta svesni toga da taj čin na neurološkom nivou menja vaš mozak tako da nije baš sasvim jasno da li ćete na kraju imati problema zbog toga. Do ovog zaključka ste, pak, došli pažljivim čitanjem svih priloga u današnjem utovaru, ponosni ste na to što ste izbegli uobičajenu praksu površnog čitanja. Štaviše – razmišljali ste o svemu, nadajući se da će vas to oplemeniti.

Neće. Nažalost. Bez obzira na to što bismo i mi to hteli.

Izveštaj od našeg dopisnika Marinka iz hedonističkih krajeva

Zato će vas oplemeniti jedonistički pristup ručku koji neko upravo brižljivo privodi kraju dok vi sad ovde prebirate po rečima sa nedovoljno značenja. Prostor za dosezanje spokoja je blizu vas, za trpezarijskim stolom. I zato trivijalni čin prehrane učinite besprekornim činom slave blagoutrobija, dozvoljavajući tom osećanju da se proširi i dalje od puke telesne sitosti. I ne usmeravajte taj osećaj: sam će on naći put do potrebnih mesta. Obaška, nisu vam potrebne nikakve strahovite đakonije za to: neka zahvalnost za ono što imate bude veća od čežnje za onim što vam ne treba.

Prijatan ručak vam želimo.

4 komentara na temu “Utovar nedeljom, 14. septembar”

  1. tekst ispod slike
    “Nikad me ne bi uhvatili da nije ove proklete klepetuše.”

  2. [tekst ispod ove slike treba da glasi…] = Stevo, aj’ mi dobaci čekić i eksere, pa da popravim ovu rupu, što mi prokišnjava u štalu.

Komentari su onemogućeni.