Utovar nedeljom, 2. novembar

Dok smišljaju nove načine da dobiju Nobelovu nagradu za smanjenje nezaposlenih u doba kolere recesije, nama ostaje da se nadamo da je sve više onih koji shvataju da je sunčana samo jedna strana ulice.

deda nas je učio da pečemo krompir ♫, a tata da pravimo kobaje ♪Nije valjda da ima onih koji su očekivali oprost duga zarad prikazivanja 3D crtanog filma uživo? Pardon: Nije valjda da osim članova Vlade ima onih koji su očekivali oprost duga zarad prikazivanja 3D crtanog filma uživo?

Da braća mogu da budu zavađena nije odlika samo Srba, mada o tome čak i pesme o tome pišu, setili su se i braća Rusi. A pošto smo spremni silne pare da bacimo uložimo u proslavu poraza, slovenska braća su krenula u podvlačenje crte pre nego što Srbi počnu da proslavljaju poraz omiljenog sportiste u finalu već nekog turnira.

Brate, ako si imao pare da tegliš svu tu mehanizaciju do Beograda, ondaK imaš pare i da zagreješ raju. Bolje mi da vam pustimo plin, nego Nemci kô četresineke. A vidiš da te volu, pa ti sve pesme privatne SMS-ove pišu. Iz srca i iz sale za sednice.

Koju posluku porati? Svakako onu da i mi trku za konja imamo. Mrdnućemo dupe malo više na ovoj drugoj stolici i pozvati saveznike da aktiviraju onaj svoj HAARP i pošalju nam blagu zimu. Videće braća da se može i bez njih. Do sledećih akumulatora…

Da li je reč o sondiranju moguće reakcije nakon što su elektronski mediji počišćeni, pa sad sleduje čišćenje Interneta?U međuvremenu, ne znam da li ste čuli, ali je istina: ljudi se pozivaju na informativne razgovore zbog sadržaja koje objavljuju na Internetu. Pročitajte šta se desilo jednom mladom čoveku zbog jednog ćijuka. Da li je reč o sondiranju moguće reakcije nakon što su elektronski mediji počišćeni, pa sad sleduje čišćenje Interneta? Da li je reč o nekakvim imbecilnim pokušajima zastrašivanja? Ili je ispravna šlus-teza svakakvih (a pogotovo nikakvih) analitičara koji su procenili da je slobodi govora odzvonilo, te nam sledi era autarhične kontrole populacije? To ne bismo znali da kažemo, jer informacije iz prve ruke – zamislite samo! – nemamo, pa nismo u stanju ni da procenjujemo aktivnosti onih koji vode ovu državu.

A za našu ocenu kvaliteta njihovog rada oni ne haju, jer sistem je takav da su birači relevantni samo kad biraju, nikad više.

Nas ovde, na Suštini pasijansa, niko iz države ne dira, verovatno zato što smo beznačajni. Kad sadržajem ciljaš na misleće ljude, ne možeš da računaš na masovnu posećenost. A to aftamacki znači da smo nezanimljivi kao sejači aktivnog nedirigovanog mišljenja ili, iz njihove vizure još poželjnije, aktivnog dirigovanog nemišljenja. Najzanimljivije je to što mi nismo nikakvi sejači mišljenja za račun drugih, ali to je već neka druga priča.

Šta bismo mi bez vaše pomoći! Želimo da čujemo vaš predlog za optimalni tekst ispod ove slike.

Fali nam tekst za ovu sliku!

[tekst ispod ove slike treba da glasi…]

Ako me pitate da li sam to bio ja, to nisam bio ja. Nije to bio ni on, njemu su ukrali identitet. Ništa me ne pitajte ako nema veze sa činjenicom da napredujemo. U zaduživanju i uvlačenju Rusiji u guzicu. Smanjili smo broj nezaposlenih, doduše brisanjem sa evidencije. Lepo vam kažem, to je neki drugi, a ne on. Ne, nećemo mi nikog tužiti. Samo ćemo vas ućutkati, to je dovoljno. Ništa gluplje nisam čuo... Kako to mislite da sam samo ja govorio?...– Dobar dan. Nemanja, vi ste?
– Mi smo Nemanja, izvolite.
– Zovemo iz Rajsferšlusen banke, povodom duga za održavanje računa.
– Nije to moj dug.
– Nego?
– Neko mi je ukrao identitet pre 4 godine, i eto išao tako po bankama i pravio minuse. Govedo neko.
– Stvarno.
– Majke mi. Recite i Komercijalnoj i Telenoru, i tamo je zašao, da me ne zovu džabe, nemam ja ništa sa tim.
– Pa stizale su vam opomene.
– Jesu, stizale su.
– I vama to ništa nije bilo čudno?
– Pa dobro, nije da nije. Ali čudno je meni i što je Slina doktor i što je Mišković nestao kao Žele Zeka, i kako Čučković još uvek diše, pa vidim da svi to prihvataju kao nešto normalno.
– I šta ćemo sad?
– Ja stvarno ne znam, meni je ukraden identitet. Potrešen sam, mogu da vas tužim sad jer me maltretirate. Ne znam ni ko sam ni šta sam, vi me tu još preskačete. Tužiću vas, sistem je na mojoj strani.
– Nemojte nas tužiti.
– Dobro neću, ali nemojte me više cimati za te gluposti.
– Nećemo.

(via odasvud)

Neki domišljati dizajner koji je imao viška vremena, odlučio je da napravi tzv. mashup od dva plakata za filmove. Evo rezultata:

Isterivač đavola na kiši? Svaka čast, majstore!

Ovim je otvorena nova sezona predloga za uklapanje dva filma. Kad vas krene, a vi navalite da dodajete naslove na ovaj spisak:

Nije dovoljno da upetljate naslove: morate da zamislite i plakat, pa da umete na upit da ga opišete. Jedini je problem u tome što nesrećni sastavljač ovog spiska sad ne može da izbije sebi iz glave sliku Ilije Ćvorovića kako se šunja sa Waltherom PPK u rukama i puca kroz blendu u pravcu kamere, nakon čega se niz kadar sliva animirana crvena boja. Kaže da je pokušao da zamisli Klarka Gejbla kako vozi čoper, ali mu to nije uspelo na duže od jedne sekunde. Možda je trebalo da pokuša sa slikom Merilin Monro kako zanosno pleše sa Kraljem majmuna ili Harvija Kajtela kako izlazi iz Poršea i iznosi srebrni oklop.

SveCka politika kruži po “LicoknjiGi”

Eto šta mali foto-kolaž uradi od sveCke politike...

Nije dovoljno napraviti sranje. Treba dostići nivo. Najviši.

Nije dovoljno napraviti sranje. Treba dostići nivo. Najviši.

Jer, timski rad je važan. Ne samo zato što se lakše napravi gužva i zabušava, nego što se u slučaju frke unapred može odrediti ko ima da bude kriv. Što i nije bitno, bitno je da svako pošteno uradi svoj deo posla, a i da ostane nešto posla za te, kakoseonobešebehubejahuhuhu zvali… e, da, koordinatore.

Jer timski rad je važan.

Slikovitost u rečima je važnija od rečitosti u slikama.Sede dva ludaka na obali mora. Prvi ubaci kockicu šećera u more. Drugi umoči prst, pa proba:

– Bljak, pa ovo je još uvek slano!
– Čekaj! Nisam još promešao!


 

(Svaka sličnost sa raznim merama Vlade Srbije je sasvim slučajna.)

Dah nostalgije. I malo magle u očima nekih od nas kad smo ugledali ovu sliku.

Klikeri: statusni simbol svakog klinca onih godina kad su televizori u boji bili retkost, a mnoge ulice bez asfalta.

Ako se bojite da ćete se ugojiti, pre obroka popijte čašicu rakije.Citat nedelje je možda originalan, možda prenet (autora ne navodimo jer ga ne znamo, neka nas tuži zbog tog nemara), ali svakako vredan ne samo vaše pažnje, nego možda i isprobavanja koncepta (radi podsećanja, jer prošlih puta niste obratili pažnju).

Ako se bojite da ćete se ugojiti, pre obroka popijte čašicu rakije.
Rakija otklanja osećaj straha.

(via FB)

Ako ste iskreni ljubitelj stripa, predlažemo vam da pogledate ovu stranicu: na prilično ekstravagantan način, predstavljeno je 16 značajnih autora stripova. Tamo upotrebiše prenaglašenu frazu “koji su promenili svet”, ali oprostite im.

Malo dobrog stripa, onog pravog i ozbiljnog...

Reč je, zapravo, o referenci ka knjizi posvećenoj autorima stripova, ali već i to tuce tabli predstavljenih u članku su praznik za oči i dušu.

Ovde, gde je prošlost uvek bolja od budućnosti, ostaje nam samo muzika.

C'mon man, play me the fuckin' "How blue can you get"...

Ko kaže da nema posla?Prilazi neki lik šalteru u birou za zapošljavanje.

– Ja tražim posao.

Referentkinja spušta pletivo i odgovara:

– Evo, ovako: radi se od utorka do četvrtka, radno vreme od 10 do 15 sati, službeni auto, službeni iPhone, tablet i laptop, dva meseca godišnjeg preko leta i mesec dana preko zime, plata 5.000 evra.
– Izvinite… Da se vi to možda ne zajebavate sa mnom?
– A ko je prvi počeo?

Suština pasijansa želi srećan početak novoj TV stanici sa porukom da pripaze da su crna i ružičasta boja već zauzete. Predlažemo plavokosi pristup.

I da znate: nije to slovo "O", već cifra "0".

Ukoračili smo u novembar. A svaki čestit hedonista zna šta to znači: prelazak iz implicitnih u eksplicitne radnje u hedonističkom ogranku zadovoljenja blagoutrobija sopstvenog (i bližnjih, dragih, a bude tu i da se malo pohvalimo). Oni koji su cele godine bili u zoni eksplicitnog bavljenja hranom, sada mogu da pređu u fazu perverznog hedonizma (ne, ne želite da znate; i ne, nije dovoljno slikovito to što ste sad zamislili). Recimo, zamislite da vam neko ponudi da pojedete metEr tarabe iz Turije. Pre nego što tom bezobrazniku i uncutu otpošaljete sve po spisku, razmislite malo: možda čovek ima dobru nameru koju niste baš odmah razumeli. Pošteno je da najpre proverite kako tu stoji stvar, jer to je manji trud nego da posle krpite štetu. Na primer:

Svaki debeli Lala bi o'ma rek'o: "E, izem ti tarabu!"

(tnx Tibor via FB)

I šta sad? Pa eto, izgleda da nije sve baš tako sivo-plavo-bezbojno kao što pričaju oni koji sem dnevnopolitičkih pizdarija ne vide ništa drugo. Pripomozite da se pripremi onaj komad trpeze koji sleduje kroz jedno devet nedelja. A pripomozite i sebi danas, posle ručka, pa prošetajte jedno pola sata da se bolje slegne. Nema problema ni ako šetnju završite kod svastike (jer nema slađeg roda – batalite to muško-žensko-srednje, svastika!) ili kume, sladeći se nekom krempitom ili gibanicom sa makom: ta, nedelja je, dobri ljudi! Kad ćete ako nećete danas! Prijatan ručak vam želimo!