Utovar nedeljom, 21. decembar

Doći će nekakva četa ludaka u prostor koji to nije,
dadnuće sebi ime nekakvih mačevalaca sa istoka,
i pričaće o svakakvim čudesima iz vascelog sveta.
Smejaće se glupostima kao da je glupost mala stvar,
i staće svakom na mejdan kada glupost navali.
Slaviće nekakve drekavce i vazda govoriti o njima,
a čeljad će svaku terati da dukate traže međ pismenima.
Utovaraće svakakvu tegobu ovog sveta u božiji dan,
i prikazivaće svakoga gada što nije od Boga.

Mišel Nostradamus Miloš Tarabić

PropadanjeNije mala stvar kad te osvedočeni proroci najave svetu. Stotinu šezdeset godina je napaćeni srpski narod čekao da se najvažnije Kremansko proročanstvo ispuni, te da Suština pasijansa izađe na svetlo dana.

Osim nas, važnost Kremanskih proročanstava za očuvanje ovog naroda je shvatio još samo naš preЦednik, koji je pre nekoliko dana bacio na kolena premijera ekonomski najjače sile na svetu citirajući najavu koju je još Mitar Tarabić kanalisao kao proročanstvo tad već upokojenog strica Miloša:

Doći će ljudi sa istoka, žuti ljudi, i zavladaće svetom. Oni će piti vodu sa srpske reke Morave.

Ne kažu šta je Tarabić rekao za prodavnice u kojima se manje od 10% one bofl-robe provuče kroz fiskalnu kasu i koje se nakon zatvaranja po kazni volšebno otvore već sutra. Međutim, to i nije današnja tema, pa je celishodnost postojanja ovog pasusa pod velikim znakom pitanja.

Nažalost, predstavnici sedme sile su propustili da zapišu citat koji je premijer Li odmah potom izrekao, iskreno uzvraćajući ljubaznost preЦedniku. Dok su se zapisničari velikih reči i dela opasuljli, premijer Li je već počeo da priča nešto drugo. Iz nezvaničnih izvora saznajemo da je bila reč o nekoj preporuci koju je još Konfučije ostavio u nasleđe, a koja se tiče konotacija saradnje sa svetom jednom kada se aktivira plan prekrivanja sveta robom iz Kine. SpomeniqDežurni iz naše arhive je otkrio moguću vezu, pa mislimo da je reč o ovom kratkom pasusu iz Konfučijevog prebogatog filozofskog opusa:

Izaći će glas iz pupoljka ruže
daleko preko vascelog sveta:
“Hvala ti za put preko vode, druže,
al’ nama ova grobnica smeta.”

(Istina, ne slažu se baš svi analitičari da je bila reč o ovim mislima, jer bi u tom slučaju verovatno bio izbegnut incident sa onom nadgrobnom pločom pored mosta.)

Nije nama, da budemo načisto, ništa manje drago što sad imamo još jedan pravi most više između silnih hipotetičkih. I nije nam ništa manje milo što je taj kredit od Kine bio nužni preduslov da most bude napravljen. Dobro de, nešto nam je manje drago to što su čelik za most vukli iz Kine iako postoji železara u Smederevu, ali đavo gleda na sitnice; kao da Nemci ne bi dozvolili to isto da njima Kinezi prave most. (Hm… Čegbre malo…)

I doći će tronogi što zvaće ga krotkim,
s jednom drvenom i tanjom što biće,
korakom sporim, al’ zato i kratkim,
odlučno u neki seks-šop on uć’ ‘će.
Pričaće dugo o golemoj tugi,
što tišti i njega i njegove bliže,
da male se u pare, a meseci dugi,
a džepovi prazni samo  za ‘ladne prste služe.
Kukaće potom na vlast što vlada
kao da sutra nikom doći neće,
aman, šinko, rekoh jednu i u ONOM obliku...da seks mu zorom, noćom teško pada,
kita mu se slabo u društvu kreće.
Te uzviknu glasom što za bolje dane znade,
što ovog iza pulta iz dremeža prene,
ne zna on kako da izleči te jade,
pa zatraži ono što iznenadi i mene:
– Šinko, imaš ti onu “gumenu na duvanje”, al’ da je u obliku preЦednika?

– * –

Ruža?P.S. Ma šta mu je pa onaj “pupoljak ruže”?

Ako vi nama obećate da nećete praviti nepristojne aluzije na ekonomsku i socijalnu politiku trudbeničke Vlade Srbije, mi ćemo vama zauzvrat dati da sami dopišete nedostajući tekst ispod sledeće slike:

Nedostaje nam tekst...

[ovde nedostaje tekst]

Kompanija iz Japana i njima konkurentska firma iz SAD odluče da jednom godišnje održavaju trke veslačkih timova. Timovi su okupljeni, dugo su i naporno trenirali, matične kompanije nisu štedele opremu i bonuse za takmičare i, napokon, trka je upriličena.

Veslaj!

Japanci pobede sa prednošću od celog kilometra.

Amerikanci, obeshrabreni i u depresiji, odluče da ulože sve što je moguće da utvrde razlog sramotnog poraza.

Kolegijum direktora je odmah imenovao radnu grupu sastavljanu od najiskusnijih predstavnika menadžmenta. Oslobođeni svih drugih dužnosti, članovi radne grupe su dobili zadatak da utvrde nepobitne razloge za poraz, kako bi se u potom odlučivalo o merama za prevazilaženje neuspeha.

Posle dva meseca iscrpljujućeg rada i neverovatne količine popijene kafe u toku čekanja da ujedinjena mreža superkompjutera tehničkih univerziteta Amerike izračuna sve relevantne parametre, radna grupa je utvrdila da su Japanci pobedili tako što je osam njih veslalo, dok je jedan upravljao, dok su Amerikanci izgubili zato što je jedan veslao, a osam njih upravljalo.

Da ne bi bilo nikakve omaške u zaključivanju, radna grupa je angažovala uglednu evropsku konsultantsku agenciju sa namerom da dođu do nezavisnog mišljenja o razlogu za poraz u veslačkoj trci.

Nauka

(Nastaviće se…)

Slušaj me sad dobro: nikad više nemoj da kažeš da su deca glupava i da ništa ne nauče u školi. Kako stoji stvar, možda je tako i bolje… Kako to misliš, “ne verujem”?

Četr

Veruješ li sad? I treba da mi veruješ: još je Miloš Tarabić o ovome govorio:

Jednom će narod najzad da shvati kako svet izgleda,
te će od sva čuda u škole đecu slati, a ona će tamo svaka čuda da uče i dlake će seći načetvero, a kamoli globus na tri polovine!

(Analitičari prestpostavljaju da je dilatacija u broju polulopti nastala zbog paralakse u infracrvenom spektru, gde se sa tadašnjom tehnologijom nije moglo primetiti da je jedna polulopta skrivena iza druge.)

Nego… Sećate li se one fotografije u tri primerka u utovaru pre dve nedelje? Ma, ona deca koja drndaju mobilne telefone u Državnom muzeju u Amsterdamu?

Evo, ova!...

Sećate se, naravno da se sećate… E, pa imamo nešto da vam ispričamo o toj fotografiji. Putem vaskolike Mreže, do nas dolazi ovaj prepis sa fejZbuka:

Sećate se grupe mladih ljudi kraj Rembrantove “Noćne straže” u Rijksmuzeumu u Amsterdamu?

Naravno, kolektivno se skočilo “kukom i motikom” na ignorantnu omladinu koja ne ispušta ipode i smartfone ni pred jednim istinskim remek delom.

A šta se ustvari dešava na slici?

Srednjoškolci, koji su koji trenutak ranije pažljivo slušali kustosa ispred još jednog legendarnog dela (ovog puta je u pitanju Rubens), dobili su zadatak da se sami pripreme za razgovor o “Noćnoj straži”. Kako bi se obavestili, snimili su QR kod koji se nalazi na legendi slike uz pomoć svojih telefona i seli da pročitaju obiman tekst o delu.

Ovo je obrazloženje koje su putem društvenih mreža dali kustosi Rijksmuzeuma kada su shvatili da se jedan pozitivni edukativni proces tumači na negativan način.

Dakle, kao što vidite slika može da nam kaže i 1000 pogrešnih reči. Stoga, nežno sa ocenama i zaključcima o stvarima o kojima nemamo dovoljno informacija.

Mi smo se upecali. I vi ste. Nema veze: pouka postoji. Ali, lepo je to što se neko ipak potrudio da spere tragove naših namrgođenih pogleda sa te dece.

Nemamo tragova proroočkih zapisa Miloša Tarabića o ovom slučaju, tako da je veoma moguće da je sve ovo neko izmislio.

(tnx Tamara Ognjević via FB)

Nije nam bilo baš najjasnije na šta je Mitar Tarabić mislio kada je izrekao: “Trudiće se da bude značajan i sve će se vidarom zvati, a kada ga niko više ne bude shvatao ozbiljno, ponašaće se kao spadalo, i sve će sebe u prdačinu uvaljivati. Kada me oni istočni ratnici budu pominjali, na istom mestu će vrteti nekakvu lažnu kuglu kao da u vazduhu visi, ali sam će otkriti da laže.” Stručnjaci su govorili da on to izmišlja i lupeta i da nije pravi prorok kao njegov stric Miloš. E, a onda se jedan Samuraj Skoja zapitao šta nam ovih dana pametno radi Weird Al Yankovich i tokom te provere karte su se iznenada otvorile:

Ne treba potcenjivati proročku reč, kao što vidite.

Desna ruka svetlosti...Citat nedelje ima pravo da zasluži epitet citata godine, mada se među Sedam samuraja Skoja razvila žučna i nimalo prijatna rasprava o tome da li je možda došlo do izdaje od strane Glugenija Svemogućeg, koji odavno beše obećao ekskluzivno pravo Suštini pasijansa da objavljuje njegove tekstove, te je pomogao da ove reči budu izgovorene i, nažalost, zabeležene pred svima, uključujući i goste iz inostranstva:

Čestitam vam na onome što ste uradili u Africi, u Latinskoj Američici, ostala je još  Evropa. To je jedini kontinent koji ima negativnu stopu rasta, zato što mi Evropljani mislimo da ćemo uvek biti najjači, najpametniji i najbogatiji, a da će drugi da rade za nas – da kopaju rudu, snabdevaju energentnima, drugi da za nas proizvode jeftino, a mi da prodajemo skupo.

Tomislav Nikolić,
nosilac raznih funkcija, titula, uloga,
akademskih zvanja, počasnih zvanja,
čvrstih principa pri pečenju rakije
i epiteta

...i leva ruka tame.Analitičari su se posvađali na krv i nož kada su analizirali proročanstvo Miloša Tarabića o citatu čiji radni naslov je “Mi, Evropljani“. Tokom poslednje sednice Radne grupe pri SANU za utvrđivanje veza Kremanskih proročanstava sa političkom, ekonomskom i svakom drugom stvarnošću Srbije, došlo je do brojnih razmimoilaženja stavova praćenih nemilim scenama koje, iz velikog poštovanja prema najvišem nacionalnom domu nauke i umetnosti, ne možemo ni da prepričamo niti da ilustrujemo. Da ipak postoji trag čestitosti, racionalnog razmišljanja i hrabrosti da se suoče sa teškim odlukama, članovi radne grupe su dokazali time što su konsenzusom prihvatili da se “zajebati” piše sastavljeno, kao jedna reč, a “u kurac” rastavljeno, kao dve reči.

(Nastavak…)

Četiri meseca kasnije, konsultantska kuća je dala mišljenje: sa visokom verovatnoćom (koja bi se u manje ozbiljnim situacijama čak mogla nazvati apsolutno jasnom), kao razlog poraza je navedeno to što je previše osoba upravljalo čamcem, dok je nedovoljno osoba veslalo. Ovo ekspertsko mišljenje je koštalo deset miliona dolara, ali je vredelo, jer je potvrdilo mišljenje radne grupe: sada su mogli da izađu pred kolegijum direktora sa rezultatom.

Tim

Odbor direktora je znao šta im je činiti: angažovali su najkvalitetnije lovce na vrhunske kadrove koji su za samo mesec dana pronašli eksperte u oblastima neophodnim za pobedu. Formiran je specijalizovani tim koji su sačinjavali sledeći stručnjaci: nadzornici sinhronizovanog upravljanja (četvoro), menadžeri kontrole kvaliteta upravljačkih rukohvata (dvoje), analitičar podataka na polju optimizacije komandovanja u stresnim situacijama (dvoje), ekspert sportske stilistike (jedan), kao i analitičar sportske opreme sa specijalizacijom na polju veslačke opreme i, posebno, licencom ocenjivača kvaliteta potapajuće površine vesala u disciplini veslačkih dugoprugaških takmičenja (jedan); koordinaciju nad ovim timom je uzao predsednik kompanije lično, koji ih je potom odveo na dvomesečni Team Building na Havaje i u Las Vegas.

(Nastaviće se…)

serem

SladoledZatraži učiteljica od dece da napišu neku reč stranog porekla i da je objasne. Prvi se javi Perica da pročita šta je napisao.
– Hajde, Perice! – proguta učiteljica knedlu.
– Perverzija! – izvali Perica.
– Dobro – prekine ga učiteljica – hajde sad objasni taj pojam. Ali da ne upotrebiš ni jednu bezobraznu reč, kao što inače umeš.
– Važi! Zamislite dve žene kako idu ulicom i jedu sladoled. I sad, jedna ga liže, a druga ga grize. Koja je od njih dve udata?
– Pa… – učiteljica se zamisli, pa se zacrveni kao bulka i na kraju kaže – Ona koja ga grize.
– Ne – kaže Perica – udata je ona koja nosi burmu. A to što ste vi pomislili, to je perverzija.

31 kašikaOduvek smo govorili da ponos nacije treba da čuvaju mali ljudi. Evo, recimo, rekorderi iz Ginisove knjige rekorda. Znate li vi da nadomak Paraćina živi obarač devet rekorda zabeleženih u Ginisovoj knjizi rekorda? Dalibor Jablanović nam pokazuje kako se dostižu visine:

  • najviše kašika balansiranih na licu
  • najbrže postavljanje šahovske garniture u početni položaj, sam i u paru
  • najbrže razmotavanje rolne toalet papira jednom rukom
  • najbrže postavljanje deset kockica na isti broj, vezanih očiju
  • najviše kockica postavljenih na isti broj, za 30 sekundi
  • najviše šnalica u kosi za 30 sekundi
  • najviše samolepivih cedulja na licu, za 30 sekundi i za 1 minut

Inače, još je Miloš Tarabić najavio ovog dečka:

Ispod reke Ravanice biće momak kome će se svet čuditi,
a svake će ludosti izvoditi i niko mu na svetu neće biti ravan.
Nekakvim će malim gvožđima glavu oblepiti tako da svi vide
i slavno će pismeno zbog toga čuda dobiti.

Pitanje za vas je kratko i jasno. Razumemo da odgovor ne može biti ni brz ni jednostavan, pa vam preporučujemo da dobro razmislite pre nego što ga izustite:

Kada biste morali da birate između hoda po užarenom ugljevlju i hoda po lego kockicama – šta biste izabrali?

Lego

Ako niste roditelj (ili barem omiljeni ujak/tetka/stric/baka/deda), vi zapravo nemate dovoljno informacija da biste odgovorili na ovo pitanje. A od prepričavanja vajde nema.

Ako niste mogli noćima okom da trepnete sve se pitajući kako je mogla da zvuči muzika starih Sumera, evo predloga za slušanje:

(Zaboravili smo da kažemo da bi trebalo da popijete apetitiv ili dva uz ovo, ali valjda ste se toga i sami setili.)

Reč je o pokušaju rekonstrukcije pravog zvuka sumerskog jezika na osnovu zapisa sa glinenih pločica, za koje se pokazalo, osim što su najstarije, da su i najtrajnije sredstvo za čuvanje zapisa koje je ljudska vrsta masovno angažovala (zlatne i titanijumske pločice ne možemo da uvažimo jer nedostaje onaj atribut masovno, obaška što M. Tarabić nije ništa rekao o ovome, pa zato ne znamo da li se stvarno desilo ili će se opet desiti). Pevačica i kompozitorka Stef Conner je otišla i korak dalje, udružujući se sa harfistom Andyjem Lowingsom, koji je rekonstruisao antičku liru i odsvirao njene zamisli. Nikad nećemo znati da li se u Vavilonu zaista čula ovakva muzika, ali možemo makar da sanjarimo da to jeste zvučalo baš tako volšebno kao na ovom audio zapisu. Reč više o tome: ovde.

Ovonedeljna preporuka za čitanje je tekst koji tri puta za petnaest minuta nije obigrao zemlju Srbiju. U tom tekstu nema ni mačića ni vučića. Taj tekst nije proročki. Taj tekst nećete naći pretragom Interneta. Taj tekst ne treba nikome osim nama. Treba li vama ovaj tekst? Jeste li vi mi?

Sve vreme imam utisak da vlasti, sve redom, preziru Srbe i ostale građane Srbije, da krše zakone i time podstiču građane da ih krše, da im je mnogo više stalo do gomilanja blaga i povlastica do Republike Srbije. (…) Zbog toga tvrdim da na političkoj sceni nema većih ili manjih patriota. Kakvim god se proglašavali, svi čine sve da se Srbija ne pomeri s mesta na kojem mogu da ne muzu i cede do mile volje.

Poster nedelje:

Beyonce


(Nastavak…)

Row!U efikasnost tog tima nije trebalo sumnjati: kada su se vratili sa Team Buildinga, već su imali program rada. Prvo, nacrtali du prekrasan logotip. Drugo, ostvarili su fantastičan popust na radne ručkove u restoranu na vrhu Empajer Stejt Bildinga. Treće, razvili su kompletan marketinški plan nastupa na sledećoj trci. Četvrto, angažovali su razvojni tim Formule 1 da u roku od dve godine isprojektuje i napravi bolji čamac. I peto, napravili su nacrt elaborata za postizanje boljeg učinka veslača tako što će mu udvostručiti broj dana plaćenog odsustva u toku pripreme ako bude radio napornije.

Na sledećoj trci, Japanci pobede sa prednošću od dva kilometra.

Ekspertska grupa je momentalno posle trke stavila na snagu plan B: rasprodala je svu opremu, otkazala projektovanje boljeg čamca, otpustila veslača, eksperta sportske stilistike i analitičara sportske opreme i prekinula sve prateće marketinške projekte u vezi sa veslačkom trkom. Tako ušteđeni novac je preusmeren na maleno, ali slatko uvećanje bonusa članova kolegijuma direktora, a punomoć za organizaciju i pripremu sledeće trke je predata outsourcing kompaniji u Kalkuti.

Kalkuta

(Nastaviće se, ali negde drugde. Nama je bilo dosta.)

I ako što rekosmo, zaista nije lepo da pravite aluzije na trudbenike koji danonoćno čine sve što im je u gu..g..glavi da stvore bolje sutra za vas i vašu decu. Jer, ako vi stalno koristite priliku da se prdačite sa Vladom Srbije, mi onda imamo silnih problema da objavljujemo razne verbalne i vizuelne pošalice iz belog sveta, jer se plašimo da ćete vi nešto krivo pomisliti, a onda će na nas da se bace kamenom, kamdžijom i onim crnim gumenim štapovima koje službeno zadužuju u cilju ostvarenja monopola države u domenu primene sile. Evo, recimo, kako mi sad da objavimo ovo, a da vi ne pomislite da…

inappropriatemove

Ma hajte, molim vas. Trice i kučine. I ružini pupoljci iz kojih samo med curi.

Viba!Nego, u petak je bio Dan Tri Polovine – ovog puta smo propustili da ga obeležimo prikladnim vinjetama kao prošle, pretprošle i onotamoprošle godine, jer valja se. Da bi stvar bila grđa, toliko smo se odvikli od televizije da je nismo danima ni uključivali, niti smo koga od vernih gledalaca zadužili da proveri, pa sad ne znamo: da li je i u petak svaki humanoidni stvor koji se ikada očešao o radio ili televiziju i sebe smatra spikerom, smatrali ga drugi takvim ili ne, imao i ispunio dužnost da saopšti veliku istinu kako polovina Srba slavu slavu, a druga polovina joj ide na slavu, a mi koji ne slavimo slavu niti idemo nekome na slavu činimo tu famoznu treću polovinu, elem da li je svaki ili bar poneki od tih stvorova izrekao tu veliku istinu? Nemamo pojma da li je ove godine to iko rekao i nekako smo zbog toga ispunjeniji nego pre. A to može da znači samo jedno, jebote: postoji i negativna informacija, ona nakon čijeg saopštavanja znate manje nego pre.

Zima!I da ne zaboravimo: srećan vam prvi dan zime.

Tokom protekle nedelje, sve počev od jednog priloga u prošlom utovaru, malo smo se namučili u pokušaju da damo prostora neistomišljenicima na polju ishrane. Počelo je sa “povuci-potegni”, čak malčice teškim rečima, ali izgleda ipak može da prevlada duh miroljubivog razgovora. Problem je u tome što, kako ono neko reče, u raspravi između vegana i svaštojeda postoji bipolarna tačka nedogleda – i baš smo tu jedni drugima, u nedogledu. Ali ne težimo toj tački kao što činimo kad gledamo monumentalna slikarska dela, niti nalazimo za shodno da zadovoljimo očekivanje druge strane u davanju argumenata. Može biti da svi mi volimo životinje jednakim intenzitetom, ali različtim pogledom na taj afinitet.

Ljubav kao takva...

Mi smo odlučili da prihvatamo vegetarijance, vegane, frutarijance takvim kakvi su dok god oni prihvataju naše navike u hrani i ne prave ideologiju od ishrane (najzad, kad je bilo šta ispalo dobro nakon što je stavljeno u vizir ideologije?)… A što se toga tiče treba li jesti meso ili ne, odlučujemo i to da bi svaki prosečni pedijatar mogao da bude dobar arbitar. Pomoć inženjera voćastva nam nije potrebna jer smo išli u osnovnu školu, pa za razliku od Miloša Če Gevare znamo da plod koji je sa drveta pao na zemlju nije odbačen, nego je to logična faza u razvoju biljnog embriona – približava se tlu da bi mogao da pusti koren.

Bez obzira na vaše navike u jelu, bez obzira na to da li vas vređa to što vaš stav nas ne vređa već zabavlja na neki pomalo bizaran način, bez ciničnih pobuda i, pogotovo, bez pokušaja da vas preobratimo od navika koje imate (iako možda i mi imamo sličan arsenal ludačkih parola u svom rečniku, ali ih ne izgovaramo jer znamo koliko su iritirajuće), mi vama želimo prijatan ručak, šta god se na vašoj trpezi zateklo.

5 komentara na temu “Utovar nedeljom, 21. decembar”

  1. Odličan Utovar, sa inventivnom (proročkom) lirikom.
    Proširio sam vidike u poimanju racionalnih brojeva i hortikulture.
    🙄

  2. Da, skontao sam da volite da jedete meso, i ja volim, ali ne želim (cena je, prema mojim merilima, previsoka).
    Nije baš kao nerandže (da trpim), ali razumeli ste.
    Kao i duvan, kao i podosta štetnih materija, iskustava, ljudi, ideja…
    U svetu izbora, izabrao sam, posle duge i teške… bolesti razmišljanja.
    Danas sam jeo sarmu koje se ne bi ni najmesniji među vama postideli.
    I još nešto oko vređanja.
    Ne vređa me ništa što (bi)ste mi rekli (osim ako je primitivno iživljavanje za koje ovde, verujem nema mesta), jer možete samo da vređate – moj izbor i da stavite njega u pitanje, a on nije isto što i ja. Pre koju godinu sam i ja bio svaštojed, pa opet – da li sam to isti ja?
    A i ništa što već nisam čuo.
    A ako se vi osećate uvređenim zbog onog što bi moje reči mogle da izazovu u vama, možda je pitanje bolje – zbog čega se osećate tako i da li u izrečenom ima istine?

    1. Ne. Nešto ste krivo razumeli. Ništa nas ne vređa. Pročitajte ponovo onaj pasus, ako vam nije teško.

  3. Rekao sam “ako se vi osećate uvređenim”. Nije tvrdnja, a pogotovo nije za Grbu.
    “Vi” su (svi ostali) svaštojedi.

Komentari su onemogućeni.