Zmajevi

U želji da malo bolje proučim nečiju biografiju, često mi se dešava da se totalno razočaram. Diskografske kuće danas rado posežu za zaostavštinom poznatih muzičara iz neke druge priče neselektivno objavljujući snimke koje pronalaze u skrovitim delovima svojih podruma. Još koja kinta iz starih snimaka nikada nije bila na odmet. Najčešće je to nevešto prebiranje po žicama i sklepane pesme za koje ima opravdanja – Bože moj, bili su mladi, tek su načinili prve korake.

Sa skepsom sa čekao da čujem novi disk u mojoj kolekciji, jer je reč o muzičarima koji već decenijama važe za moje favorite.

Ni dobrim poznavaocima rok muzike ime Simon Dupree & The Big Sound ništa ne znači. Tek kada napomenem da je to grupa iz koje su izrasli Gentle Giant, obrve se podignu u vis. To ništa ne menja, jer muzika koju je ova grupa svirala može da se shvati tek kao lagana uvertira za ono što će uslediti neku godinu kasnije.

Simon DupreeSrećom, u mojim rukama našao se dvostruki disk koji praktično sadrži sve pesme koje su snimili. Ukupno 55 komada, pa ni malo nije lako sve to u cugu poslušati. No, vredelo je. Već danima ga vrtim neprestano.

Sredinom šezdesetih ova grupa je već imala zavidnu reputaciju na klupskoj sceni, pa je zapala za oko diskografskoj kući Parlophone. Danas to ime možda ništa ne znači, ali u to vreme je bilo prestižno – za njih su snimali najtiražniji: The Beatles, The Hollies, Cilla Black… Veujem da su braća Shullman u to vreme mislili da im je kašika upala u med, pa su prionuli snimanju svog prvog albuma. Without Reservation (1967) je ploča primerena tom vremenu i nije se mnogo razlikovao po zvuku od onoga što su radile i ostale poznate grupe koje su beležile hitove. Na žalost, nisu postigli nikakav uspeh. Pesme su bile dobre, aranžmanska rešenja pomalo neobična jer su Shullmani multiinstrumentalisti (često su koristili vibrafon, timpane, trube, flaute i violine, što nije baš bilo uobičajeno u pop grupama), no publika se nije preterano trzala na ovakve artističke eksperimente. U modi je bila čista zabava.

Videvši kako se stvari nepovoljno razvijaju, menadžment je odlučio da ih pogura malo ka psihodeliji. Na tom zvuku The Moody Blues su već načinili veliki iskorak snimajući Nights in White Satin i procenjivali su da će nesumnjivi talenat braće Shullman tek da dođe do izražaja. “Kites“, numera koju danas slušamo, beše prvi singl u tom smeru i dobro je prošao kod publike, ali je grupa bila nezadovoljna. To nije bila muzika koju su želeli da stvaraju i potpuno odudara od ostalih pesama koje su izvodili.

Frustrirani činjenicom da ih je publika doživljavala kao grupu od jednog pop hita, a želeći da sviraju neku mešavinu soula & popa kojim je krcat drugi disk na ovoj kompilaciji, na kraju su odustali od tog pokušaja.

Ali nisu odustali i od muzike: Nastao je Gentle Giant, bend koji je kategorija za sebe u rok muzici. Nešto neponovljivo, što se ne da lako opisati.

Stoga, budite samo malo strpljivi…