Vlaga

Mrzim vlagu, oduvek. Majka naše dece nikada to nije razumela, a nisam ni ja. Jednostavno, bilo mi je neprijatno, ma kako me ona uveravala da je šetnja po kiši i šljapkanje po toplim barama fenomenalna stvar. Niti sam uživao, niti ću da uživam u tome. Disappointed smile

Da li sam se oduvek bio nezgodno, čangrizavo čičište ili “šta-ti- ja-već-znam”, nemam pojma. Nekima sam i sada po volji. Hot smile

Posle višedecenijske kilometraže u muzici, retko šta može da me iznenadi. I odobrovolji. Ovogodišnje najveće iznenađenje dolazi iz… nećete verovati, Turske. Surprised smile

Sve je počelo bezazleno, kada sam na nekim portalima koje smatram ozbiljnijim pročitao komentare o grupi Gevende. “Kud svi, tu i mali Mujica”, glasi poznata poslovica, pa mi nije bilo potrebno puno vremena da se upustim u avanturu… Smile

A avantura još traje… Open-mouthed smile

GevendeVerovatno postoji debeo razlog zašto slušam intenzivno Gevende već mesec dana. Zato jer mi se ovo što sviraju neverovatno dopada, ne mogu da ih svrstam u bilo kakvu kategoriju, a kamoli u papagajsku srpsku frazu o “500 godina pod Turcima”. Pobogu, u tih 500 godina Turci su bili – Amerika toga vremena! Nerd smile

Pa neka svako o meni misli šta god hoće. Just kidding

Elem, da se vratim na muziku. Ako ste mislili da će vas Gevende sačekati iza ćoška sa muzikom koja je na bilo koji način povezana sa domaćim “narodnjacima” i njihovim “zavijanjem” – to nema pojma, etnos se kod njih može naći samo u tragovima. Pre bih pre rekao da muzičari iz ove grupe pomeraju granice univerzalne muzike koju je jako teško svrstati u bilo koju poznatu kategoriju. Glavne instrumentalne uloge u njihovoj muzici, gle čuda, imaju violina i truba. Tradicionalni turski instrumenti. Smile with tongue out

I, mogao bih još što šta da napišem o svojim utiscima da mi nije u glavi turska grupa koja zvuči kao da dolazi iz – Manchestera. Fingers crossedRolling on the floor laughing

Stvarno, gde nam je bila pamet tih 500 godina… Who me?

5 komentara na temu “Vlaga”

  1. GEVENDE su stvarno ugodno iznenađenje ali i inspirativno …u smislu da se još jednom pogleda više nego odličan dokumentarac FATIHA AKINA “Crossing the bridge”, sniman na autentičnim istanbulskim lokacijama. On i ALEKSANDAR HACKE daju živopisan prikaz turske glazbene scene, od undergrounda, rocka preko elektronike do izvornog turskog folka. Savršen mix za razbijanje predrasuda, pogotovo kod onih koji su sebe malo jače zabetonirali anglosaksonskom kulturom.

  2. Свима који за наше недостатке налазе разлог у “500 година под Турцима” поручио бих две ствари (које келнер неће донети):
    – није 500 него 340 само распоређених у пет векова, јебало вас заокруживање
    – Турци су још увек под Турцима и не кукају

    1. Ma je li to neko pobrkao glagole “naručiti” (uputiti narudžbinu) i “poručiti” (uputiti poruku)? 😀

    2. >>Турци су још увек под Турцима и не кукају

      A Turkinje? 🙂

      Nego, paše li muzika? Imam neke snimke psihodelije iz Anadolije, pa da nastavim u tom smeru ako ima zainteresovanih. Doduše, ne znam šta su pušili, ali je očigledno da su slušali rock & roll dok su to radili. 🙂

Komentari su onemogućeni.