Džoni i Meri

Johnny’s always running around
Trying to find certainty
He needs all the world to confirm
That he ain’t lonely
Mary counts the walls
Knows he tires easily

Ovo nije reklama za Reno Clio! Mada je reč o pesmi koja se decenijama vrti u mojim kolima… Praktično, od trenutka kada sam je prvi put čuo.

Imala je čudnu sudbinu.

Robert Palmer je dobar deo sedamdesetih potrošio na građenje solo karijere. Nije mu išlo preterano dobro kod publike, ali je osvojio srca kritičara i ozbiljnih slušalaca. Njegovih prvih pet albuma spadaju u kategoriju onih koji se pomno preslušavaju. Zvučali su perfektno što ni malo ne čudi – Palmer je oko sebe okupio vrhunske muzičare koji su davali sve od sebe (članovi grupa Little Feat, The Metters), a repertoar su činile pesme respektabilnih autora (Lowell George, legendarni Allen Toussaint), uz po koju njegovu.

Tako je stekao reputaciju jednoga od najboljih pevača na Ostrvu. Ali se nije uspavao.

CluesPočetak osamdesetih je obeležila pojava Novog romantizma i skretanje ozbiljnijih autora u komercijalnije vode, pa je Palmer dobro osetio da nešto treba menjati. Album Clues (1980) je, barem za mene, otišao u neočekivanom pravcu. Govorkalo se da je na Bahame, gde se snimao, poveo Garyja Numana. To je bio prilično neočekivan izbor, jer je Numan jedan od pionira moderne elekrtonike i čovek poznat po mračnim pesmama.

Nikako nisam mogao da zamislim markantnog Palmera i androidnog & našminkanog Numana kako uživaju u društvu lepih devojaka na Bahamima, u pauzama snimanja…

Već na prvo slušanje, moje sumnje su bile raspršene. Numan je vrlo inteligentno dodao malo elektronike i sve je zvučalo odlično. Po običaju, nije se proslavio na top listama.

Pesma “Johnny And Mary” odmah mi je legla. Mogla je da bude hitčina – imala je dobar ritam, neobičan aranžman, melodiju koja se lako pamti i neobičnu temu. Ako se pažljivo sluša, uočiće se da govori o političarima koji zuje okolo-naokolo i njihovim suprugama koje se beskrajno dosađuju živeći u njihovim senkama zarad privilegija koje imaju.

Stvari su se preokrenule kada se neko u Renou dosetio da ovu pesmu uzme kao muzičku podlogu u kampanji za njihove automobile. I tako su terali dobrih desetak godina, dok se svima nije popela na glavu i postala globalno prepoznatljiva.

Ne verujem da se bilo ko u toku gledanja reklama zapitao o čemu ona, zapravo, govori.