Na drugu loptu

Daleke 1966. godine oformljena je grupa The Attack. Jedna od mnogih koje su u to vreme nastajale u raspevanom Londonu, pokušavajući da učine nešto sa svojom muzikom. Objavili su ukupno četiri singlice i nestali.

Niko ih se više ne bi ni sećao da nije zabeleženo par interesantnih sitnica…

Njihov drugi singl činile su pesme “Hi Ho Silver Lining” i “Any More Than I Do” – okolnosti su bile takve da je prvu snimio koji dan kasnije i Jeff Beck (on čak i peva!), sa njom dospeo na top liste i polako počeo da se upisuje u rok istoriju…

B-strana singla je bila jednako intrigantna – pesma “Any More Than I Do” je sadržavala solažu koja je ukazivala na ozbiljnog gitaristu koga su već svi videli kao naslednika Erica Claptona i Petera Greena u Bluesbreakersima legendarnog Johna Mayalla.

Davy O’List je otišao da sa Emersonom oformi The Nice. To je već bila vrlo ozbiljna svirka.

Pokušajmo svi zajedno da zamislimo da se nalazimo na turneji tadašnjih perspektivnih izvođača – paket su činili Jimi Hendrix, Pink Floyd, Move & The Nice. I šta mogu da urade promoter i grupa kada iznenada konstatuju kako je jedan od članova preko noći nestao i niko ne zna gde je? E vidite, to se upravo desilo – a u slučaju Syda Baretta svašta se moglo očekivati. Čak i to da se nikada više ne pojavi.

Onda u igru uleće rezervni igrač. I tako je O’List zasvirao i sa Floydima. Sarcastic smile

Posle odlaska iz The Nice, na kratko je zamenio Micka Abrahamsa, prvobitnog gitaristu Jethro Tulla. Krajem 1971. godine proveo je nekoliko meseci u ranoj postavi Roxy Music. Kasnije zasvirao na par solo albuma Bryana Ferryja i napokon ostvario svoj san da bude pri vrhu liste. Onaj svemirski solo u pesmi “The ‘In’ Crowd” je njegov.

Second ThoughtsPosle toga se zagubio. Sem jednog solo albuma Flight of the Eagle (1997), koji nisam slušao, nigde se nije pominjao.

Onda sam video najavu za novi album, Second Thoughts (2015). E, ovo već podseća na rani The Nice, ali mnogo modernije zvuči. I što je najvažnije, vrca od dobrih ideja. Doduše, O’List nije Emerson za klavijaturama (koje na ovom snimku sam svira), ali njegova gitara je i dalje moćna & nepredvidljiva.

Još samo da album stigne do mene…

Komentari su onemogućeni.