Vukotinjanje (XVII): GLAVE SA DNA KACE

A osveta njina, crkvena će biti!

Jedne sunčane nedjelje u maju
Dok sa prozora gledaš rosne bukete jagorčevina
I sa terase dopire lahor krenuo iz daleka
Ti se mrštiš jer znaš:
U podrumu kupus zaudara.

Kao iz gla-vica.

Poslednji red glava sa dna kace
Pliva u smrdljivom rasolu
Nikad korisne, nikad načete, suvišne
Cijele a gnjile, okrugle i  đubraste
Šire zadah leša, kužnu aromu groba.

Glave sa dna kace
Iznesi kad mrkne, pred ponoć
Kad zaspu susjedi, skoro kriomice
U velikoj brzini nosi glave na smetlište
Najbolje bi bilo zakopati
Ali koće to.

Prospi, kamufliraj
Osvrni se u mraku, zameti tragove
Ujutru će dunuti vjetar sa visova
Važno je da više nijesu na dnu kace
Glave koje nesnosno smrde baš na dnu kace.

Nisi ti krivac
Dobar je to kupus bio
Nikakvo ti znanje ne pomaže
U slaganju glave na glavu uvijek
Pet ili šest glava naći će se na dnu kace

Ništa se tu ne može.

Jedino upamti
Baci to đubre prije ljeta
Ako ne opereš kacu do vidovdana
Moraš i kacu na deponiju
Smrad uđe u duge makar bile od omorike
To se majkoviću ne pere
Gasmasku, i bacaj.

Pet ili šest glava od kupusa na dnu kace!

Vukota Babović
(Ne!,  Budimlja 2000.)