Otpali mi iz života, ženo

Get out my life, woman; you don’t love me no more
Get out my eyes, teardrops; I gotta see my way around
Get out my life, heartache; nothin’ but heartache by the pound
Get off the ladder, woman; I’ve got to climb up to the top
Get off the ladder, woman; there is nothin’ gonna make me stop
Get out my way, woman; I gotta be movin’ on

Odmah sam znao koja će pesma da bude, to su te reči… Pronaći pravo izvođenje bilo je malo teže.

Današnju stvar komponovao je pre tačno 50 godina Allen Toussaint, iako je postala planetarno popularna tek posle verzije koju je iste godine snimio Lee Dorsey. Prema nekim odrednicama, postoji oko 175 snimljenih obrada, kako pronaći prigodnu koja će interpretacijom da bude u skladu sa osećanjem koje se provlači kroz reči?

Većina verzija, počevši od originala, je tunjava. Razočarali su me i Doorsi, Hendrix, Fugitives, Jaybirds… U njihovim izvođenjima pevanje je mlako, glas je tih, kao da uljudno mole tu damu ako bi izvoljevala da se lagano pomeri iz njihovog života, ukoliko joj nije problem. Izvođenje koje sam zamislio kipti od besa prema ženi koja te više ne voli, ali ti ne dozvoljava da kreneš dalje i pokušaš da nastaviš život bez nje. Veliki majstor Solomon Burke je potrefio atmosferu, ali je u svojoj verziji izmenio reči tako da glase “I don’t love you no more”. Nije u tome fora, brate Solomone, fazon je da ti nju i dalje voliš, ali da baš zato mora da isfura iz tvog života, jer ako ne možete da budete zajedno od te ljubavi imaš samo bol. O, da, i mora da bude neka zajebana gitara u pozadini.

Zato hvala momcima iz Playgrounda. Nisam uspeo da nađem skoro ništa o njima na Netu, sem da je reč o italijanskom bendu čiji je pevač, Stiv Livraghi, ‘71. godište, poginuo 2000. godine u saobraćajnoj nesreći.

Stoga, otpali mi iz života, ženo…