Utovar nedeljom, 6. septembar

O-ruk!… Ne valja… Hajde da probamo ponovo: o-ruk! Dobro je! Ne diraj!… A sad bež’ kud koji!

ObjavaLetnje zajebancije su prošle. Odmorili smo se, može biti. Videli smo svašta, kako da ne. Razmišljali smo, to obaška. Postali smo pametni k’o sove i vredni k’o veverice, ako nam verujete. I orni smo za nove rane pobede, ubilo se. Pa, sad kako nam bude, božepomozi.

Razne novotarije na Suštini pasijansa. Nova šema, fleksibilna, po principu “kad ima, ide; kad nema, možda ide, možda ne ide”. Bilo je predloga da utovar nedeljom bude preinačen u žurku utorkom ili sedeljku četvrtkom, ali bilo je primedbi na te pokušaje, pa smo ih odbacili. Možda ćemo jednom zbilja pokušati sa pilot-projektom kafenisanja… kafanisanja petkom ili velikog spremanja ponedeljkom, ali što ono kažu stari fotografi, ne zadržavajte dah.

'Nako!Stalo nam je da se družimo, vi to dobro znate, ali nam je još više stalo do toga da to više nikada ne bude na gorepomenuti o-ruk niti na ikakvo moranje. Da bi to sve išlo kako dolikuje, valjaće nam i reč od vas. No, vi ste se ućutali, a nadali smo se da ćete da nam kažete šta jeste, šta nije, kako biste hteli da jeste, a kako sanjate da ne bude nikako. Nije kasno ni sad da pokušate: izjasnite se; polje za komentarisanje je ispod priloga.

I nemojte da moramo da vadimo onaj gumeni čekić iz fioke.

U međuvremenu, situacija je htela da danas nema ko da se prihvati teme koja se nalazi u odeljku “u međuvremenu”, u kojoj redovno udaramo nogom u cevanicu onog ko je to svakako zaslužio da mu uradi svaka osoba željna boljitka sveta u kojem živimo. Mogli bismo da se zaplićemo u neke reči tobože skrivenog i/ili međurednog značenja, ali nije red to činiti onda kada je dežurni komentator-samuraj toliko umoran da ne može više ni šolju mlakog čaja da podigne, a ostali samuraji su na raznim (odreda važnim i kontekstualno sasvim opravdanim) branicima subotnje večeri i, obaška, nedeljnog prepodneva u spokoju doma svoga.

Zbog toga, preostaje nam samo da posegnemo za jednom tehnikom koju su još stari Sumeri hteli da primene, ali im to nije uspevalo jer klinasto pismo na glinenoj pločici nije išlo dobro u kombinaciji sa ilustracijama (takođe lažno prikrivenog značenja). Ova tehnika uspeva isključivo ako ponuđenoj ilustraciji vi sami date kontekst, značenje i, eventualno, šlagvort za nekakvu raspravu u ko zna kom smeru. Dakle…

Deset!

Mikrofon je vaš.

Savet Alana Forda:

Savet Alana Forda

Ili se lati korisnog posla ili se pomeri da ne smetaš. Ovaj savet je besplatan.

(Iz prikrajka, Šef dobacuje: “Baš bih voleo da vidim tog robota!”)

Prvi kandidat za titulu privrednika meseca avgusta je izvesni taksista Roki, koji je u Valjevu uhapšen nakon što je negde kod Lazarevca postavio tablu sa natpisom “Subotica” i tu dovozio izbeglice iz Sirije za debele pare.

Svirepi terorista dolijao

Pa mis’im, jebeš ti tu zaradu ako nisi nekog unesrećio. Je li tako, o Evropo?

Na času matematike, učitelj pita učenika:

– Ako ti dam jednog zeca, pa još jednog zeca i još jednog zeca, koliko ćeš imati zečeva?
– Četiri!
– Ne, slušaj me pažljivo! Dam ti jednog zeca… Pa onda još jednog zeca… I još jednog zeca. Koliko ćeš ukupno imati zečeva?
– Četiri!
– Uh… Hajde da te pitam ovako… Ako ti dam jednu mačku, pa još jednu mačku i onda još jednu mačku, koliko češ onda imati mačaka?
– Tri!
– Tako je! Dobro! A sad, pažljivo me slušaj: ako ti dam jednog zeca, pa još jednog zeca i još jednog zeca, koliko ćeš imati zečeva?
– Četiri!
– Neee! Pa, kako možeš imati četiri zeca?
– Zato što kod kuće već imam jednog zeca!

Pričanje vica

Beleška redakcije: naravno da ste poentu vica ukapirali davno pre kraja. Ali nije u tome bila suština objavljivanja ovog vica. Suština je u tome da vi niste zbog toga prekinuli čitanje i uštedeli bar malo vremena. Iznenadne skrivene istine se ne nalaze u vicevima. Mislite o tome.

Mark Tven:Počela je školska godina, pa je red da podsetimo vašu decu na najvažniju poruku koju im je ostavio čika Mark Tven:

Nikada nisam dozvolio
da moje školovanje
zasmeta mom obrazovanju.

Mark Tven je živeo u konzervativno doba, kad ni carevi nisu smeli da se upliću u roditeljsko vaspitanje. Danas su, pak, neka druga vremena, pa hajde da dodamo i to da ne bi bilo fer ni da se vi previše petljate u obrazovanje svog deteta. Modeli obrazovanja koji su važili za vas dok su vas slali u školu su jedini koje ćete ikad zapamtiti, a oni danas ne vrede ni po lule duvana. Pustite dete da samo pronađe svoj put. Vi ga, eventualno, naučite da voli da čita i da održava ličnu higijenu. Više od toga ne možete.

Zabeležen je jedan ozbiljan problem.

darkomilos

Aj’ što ovaj mali zna da računa: dešava se. Aj’ što se pokazao skoncentrisan, dešava se i to, pogotovo ako dete konzumira kokain. Međutim, po rukopisu bi se reklo da ide u neki niži razred osnovne škole, a pritom pokazuje i karakter i još pride rečcu “ne” piše odvojeno od glagola. To je već previše. Valjalo bi formirati neku radnu grupu, pa da se mali komisijski sprovede za nekog ministra, recimo kulture i informisanja… Ne bi bio prvi vunderkind kojem je politika popila pamet.

Dobar savet, pokupljen na zidu neke prodavnice suvenira negde na moru (ne smemo da kažemo na kom moru, da nas ne bi On uhvatio da smo letovali van Srbije):

Nika ne prilazi

Eto ti ga sad.

Papa

Za svaku glupost se može koristiti snaga savremene računarske grafike. E pa, smatramo da iz celog tog budalastog skupa sledeća primena najmanje glupa: matori navijači Santosa su opisali najbolji Peleov gol (naravno nesačuvan na filmu) a deca su sve to isprogramirala. Evo kako cela stvar izgleda:

Maradona, idi u ćošak i ćuti.

Nikad ne potcenjuj moć dobrog popusta.

Akcija!

Zrno po zrno, pogača. Pet para po pet para, letovanje u Srbiji.

Popusti su lepa stvar, ali ne treba biti fanatik:

Ne pitaj

Gluv– Halo?
– Dobar dan. Zovem povodom oglasa.
– Halo? Ko je to?
– Kažem, zovem povodom oglasa!
– Ponovite, ko je to?
– ZOVEM POVODOM OGLASA!
– Oglasa?
– DA!
– Kakvog oglasa?
– Pa, prodajete slušni aparat…
– Šta prodajete?
– MA, VI PRODAJETE! VI! Dali ste oglas da prodajete slušni aparat!
– Kakav aparat?
– SLUŠNI APARAT! SLUŠNI, BRE ČOVEČE!
– Ah, to!… Prodao sam ga.

I lakše malo sa tim kozmetičkim tretmanima.

Horror

Kanada, obećana zemlja… Eh, Poglavico, ti i ja… Kad stignemo u Kanadu…

Sad ide sezona berićeta. Teoretskog, za većinu. U doba dok smo išli na posao umesto da radimo, išli na godišnji odmor umesto na letovanje i primali platu umesto zarade, bili smo skloni da kasno leto i celu jesen projektujemo na ekonomski jedva ili nikako održivo, ali oku i blagoutrobiju vlasno punjenje zamrzivača prehrambenim sadržajima biljnog i, nadasve, životinjskog porekla. Onda smo odugovlačili korišćenje tih sadržaja, pa smo voćnu salatu jeli tek u martu ili aprilu, da se ne baci, a žilave šnicle od svinjske plećke, sa sve teksturom šper-ploče, jeli smo ćutke, besni što nismo poslušali savet mesara da svo to meso sjurimo u kobasice (koje bi pride bile i manje masne). No, sve svima smo opraštali kada bismo na eks popili čašu bakinog domaćeg soka od višnje, skuvanog u pari sokovnika i tako pošećerenog da konzument sledećih dvadeset godina ne može da razume zašto, pod kapom nebeskom, neko uopšte želi da napravi sok bez šećera.

Kalamari

A danas? Eh, danas više ne hranimo svinje sami jer u protivnom ne bismo mogli da budemo kontrolisani preko stomaka (kada na to dođe red). A bašticu smo ostavili negde na dedovini ili smo je već prodali, gratis uz kuću pride, po ceni kompleta koja je bila taman dovoljna da kupimo deset godina star auto. Bakaluk kupujemo u supermarketima umesto na pijaci, a juneće meso koje nam se prodaje kao sveže provelo je tri meseca u brodu od Argentine. Kad ne znamo kako drugačije, na obrok nakrkamo kečap napravljen od paradajza koji nema ni miris ni ukus paradajza, ali nije ni trebalo da ima jer bi smetalo šećeru u smesi. Picerije se utrkuju koja će brže da nam isporuči svoje smeće na kućnu adresu, sa sve ovako velikim maslinama koje u dva komada sadrže jednonedeljnu biološku potrebu za natrijum hloridom. Sve to zalivamo ili tečnošću koja nije sok i crne je boje (ali važno da nema šećera) ili pivom čija fermentacija je ubrzana deset puta, pa zato mora da se rashladi previše, inače do receptora na jeziku i u nosu dolaze dokazi o kakvom je đubretu reč.

Ali najvažnije od svega, reći će vam svaka druga zaposlena majka maloletnog deteta, jeste to što je snabdevanje stabilno preko cele godine i, “uostalom šta pričaš o zdravoj hrani, kao da ti jedeš zdravu hranu”. Upamtite, najvažnije je da svaku raspravu navedete na vodu obraćanja ad hominem. I zbog toga, da vam sve po spisku nastupajuće jeseni! I ne zaboravite na Dane ludaje u Kikindi, druge subote u oktobru. A za početak, prijatan ručak vam želimo.

2 komentara na temu “Utovar nedeljom, 6. septembar”

  1. Apropo “Nikad ne potcenjuj moć dobrog popusta”, fali kompletna informacija, a to je da je akcija u velikom regionalnom trgovinskom lancu bila oglašena kao 2+1 gratis, što se sa postavljene fotografije ne vidi. I eto očiglednog primera kako nastaje “viral”. Ali saznanje o tome se ne stiče školovanjem, već obrazovanjem 🙂

    1. Dobra poenta.

      Mada, sad osim poziva na ismevanje gluposti, valja i da skrenemo pažnju na zbunjujuće oznake i dovođenje kupca u nešto što bi se moglo nazvati zabludom. Dakle, nema tu nikakve akcije i nikakvog popusta, nego prodavac sampo pokušava da se legitimnim sredstvom otarasi robe kojoj uskoro ističe rok trajanja. Ne žele da realno spuste cenu robe, da ne bi posle bilo problema kad vrate cenu. Umesto toga žele da uvale višak, ali pritom i da ubrzaju prodaju. Treba ti jedno, ali kupuješ tri po ceni dva. Znam, ljudi se u svojoj sirotinji pecaju u takve zamke.

      Lješnjaci za vjeverice.

Komentari su onemogućeni.