Na kraju nas ostade troje

The curtains are drawn
Now the fire warms the room.
Meanwhile outside
Wind from the north-east chills the air,
It will soon be snowing out there.

Danas sam imao ozbiljnu razmenu misli sa bliskim prijateljima i ostade mi nekakav čudan osećaj posle toga. Ne, nismo se posvađali, taman posla, govorili smo o ozbiljnim problemima za koje niko od nas nema valjano rešenje.

Odlučili smo da pretresemo tu priču ponovo za neko vreme – bićemo malo stariji i, možda, malo lucidniji. Ne volimo da stvari lomimo preko kolena.

Peter Gabriel je priču oko Genesisa prelomio, čini mi se, prilično lako. Već je imao drugu viziju u glavi i uprkos ogromnom uspehu koji su postigli albumom The Lamb Lies Down on Broadway (1974), lagano je otišao iz grupe. Kada su ovakvi potezi posredi, obično sledi kratko saopštenje u novinama – grupa se raspala zbog muzičkih razmimoilaženja između članova. No, ostatak grupe Genesis je stisnuo zube i nastavio dalje.

Albumi A Trick of the Tail (1976) i Wind And Wuthering (1976), oba objavljena iste godine, jasno su demonstrirali da grupa uopšte nema problema sa kreativnošću. To su odlična dela koja pokazuju da su uspeli da se otresu Gabrielove teatralnosti, pesme su postale konciznije, a Phill Collins je uspešno zauzeo mesto pevača.

No, mira u kući nije bilo i postajalo je sve očiglednije da pojedini muzičari vuku na različite Genesis - ...And Then There Were Three...strane. Kada je 1977. godine otišao i Steve Hackett, grupa je nastavila kao trio, snimivši album simboličnog naslova …And Then There Were Three… (1978).

O ovom albumu često se govori sa velikim potcenjivanjem, jer su Genesis pesmom “Follow You Follow Me” tada uboli prvi internacionalni hit i “izdali” veći deo publike koja je još uvek patila za Gabrielom. Ja ne mislim tako. Ovaj album sam preslušao mnogo puta i uvek me je uvodio u neku čudnu atmosferu koja se mogla osetiti na njihovim ranim albumima, ali bez teatralnosti. Pesme nekako teku glatko, prelazi između njih su neosetni, a pomenuti hit sam obavezno preskakao jer je to poslednja pesma na albumu. Meni su sve ostale bile bolje.

“Undertow” je jedna od najlepših pesama poteklih iz pera Tonyja Banksa. Kroz priču o kraju jeseni i dolasku zime, nadi da će proleće promeniti sve, Banks na metaforičan način govori o prolaznosti. Da li je to suočavanje sa sopstvanom smrtnošću ili spoznaja o cikličnom kretanju života, pa i svih stvari oko nas, nikada nisam mogao jasno da razaberem.

– * –

Zato ćemo nas trojica sa početka ove priče morati uskoro ponovo da zasedamo. Pa gde stignemo.

2 komentara na temu “Na kraju nas ostade troje”

  1. Hm … da, iako sam čvrsto na stanovištu da je Genesis pre i posle 1974 kao Jugoslavija pre i posle 1991, (samo je ime isto) slažem se da je … and then there were three … potcenjen. Istovremeno, pokazuje put pop šlagera kojim je krenuo Collins svojim hitićem.

    Trick of the Tail i donekle Wind and Wuthering su i dalje na tragu pre 1974 Genesisa, kao da su sklopljeni od preostalog materijala. Iz istog perioda je i živi Seconds Out, koji je moj najslušaniji Genesis album ikad, zbog nenadhebive svirke. Šta god mislio o Collinsu kao muzičaru ili pevaču, ne može se poreći da je životinja od bubnjara, i trio bubnjeva sa Brufordom i Thompsonom je nešto najneverovatnije što sam ikad čuo.

    Ja sam posle Seconds Out zaključio kolekciju … to je to 🙂 Sve ima početak i kraj, ljudske aktivnosti nisu ciklične.

    1. … and then there were three … se, zaista, pokazao “labudovom pesmom” Genesisa, onakvog kakvog smo ih znali & voleli. Po inerciji sam kupio i naredne albume. Duke, Abacab, Three Sides Live, Genesis i Invisible Touch su daleko od loših, ali nije bilo inicijalnog gušta. A kada je izašao We Can’t Dance, shvatio sam da sve postalo neozbiljno… sem koncerata koji su i dalje doživljaj.
      Voleo bih da ih vidim, bez obzira na sve.

Komentari su onemogućeni.