Kula od slonovače

My friend lives in an ivory tower,
She’s protected from misery
She doesn’t worry, she’s got power,
She controls all she sees

Svi mi smo danas, na neki način, zatvoreni u sopstvenoj kuli od slonovače.

U prenesenom značenju, ova imaginarna kula bi bila naša “sigurna kuća”. Mesto na koje se sklanjamo u begu od životnih teškoća i sve jednoličnije svakodnevice. Svako od nas, u zavisnosti od sopstvenog sistema vrednosti, karaktera i imaginacije je drugačije zamišlja. Na žalost, sve manje smo svesni da postaje elementarna – četiri zida sa malo detalja na njima, zurenje u ekrane mobilnih telefona i računara, zatrpavanje morem gluposti koje nas plave sa internet slaba su kompezacija za zaista vredne stvari koje bismo mogli da sačuvamo.

Pre svega porodicu, komšije i prijatelje.

Sredinom osamdesetih, ako se dobro sećam, Saša Žikić je pisao o novim grupama sa američke scene. Dragan Todorović, tadašnji urednik kulturne rubrike NON-a, lista Saveza socijalističke omladine Srbije, sve je to spakovao i objavio kao zanimljiv dodatak jednom od brojeva. Dovoljno da se zainteresujem.

Imena poput Jason and the Scorchers, Uncle Tupelo, The Long Ryders, Camper Van Beethoven… ništa mi nisu značila, jer sam bio okrenut britanskoj i evropskoj muzici, ali… Saša je pisao da su te grupe, svaka na svoj način, duboko ukorenjene u tradiciju roka, sa različitim dodacima u zvuku koji su se kretali od punka do countryja, tako da mi je crvić odmah proradio.

Iako sam se trudio, do ovakve muzike sam teško dolazio. Valjda nije bilo dovoljno zainteresovanih za nju u mojoj okolini. Zatim je usledio raspad naše države i sve ono čega ne bih hteo da se podsećamo.

Desetak godina kasnije, kada su se okolnosti kod nas koliko-toliko sredile, pojavila se druga generacija grupa koja je imala iste korene. Strana muzička štampa se raspisala o njima i počela da ih žestoko promoviše – ustoličio se sasvim novi žanr koji danas poznajemo pod imenom americana.

The Long RydersAlbume koje sam u to doba preskočio nikada nisam uspeo da detaljnije preslušam. Zadovoljavam se kompilacijama koje se bave tim vremenom i često naletim na prave muzičke bisere. Neki kažu da je sve počelo od grupe The Long Ryders, pa mi današnja pesma dođe kao dobra ilustracija tog vremena. A meni se čini da je sve počelo mnogo ranije – u “Ivory Tower” čujem odjeke The Byrdsa, Buffalo Springfielda, Grama Parsonsa ili Flying Burrito Brothersa, kao podsetnik da i mi možemo učiniti isto.

Oslanjajući se na staro, možemo da stvaramo nešto novo.

Život nije negde drugde, pa ni u kuli od slonovače.