Lokalno specifična nauka na primeru Republike Srbije

Ako želiš bit ću ja
Program tvog kompjutera

Naša je, ili čija li već, nauka nacionalistička, što nije čudno jer je u Srbiji sve nacionalističko. Stoga i ulazak u svet srbijanske nauke nije posledica rezultata koliko je posledica podobnosti, pre svega pomenute, nacionalističke. Svakako, kada se povremeno desi da se neko u tom prostoru pojavi zbog svojih intelektualnih kapaciteta (a dešava se, naši su čuvari sistema ipak samo ljudi), naći će se već način da bude izbačen, marginalizovan, oteran u beli svet. Tako je nauka u Srbiji strogo monopolizovana. Mota se u tom malom, zag(r)ađenom prostoru par gospodara svake naučne discipline koji strogo kontrolišu ko ulazi.

Eto recimo šta se desilo u subotu, 20. februara 2016. godine. O tome pišem odmah sada, ali ne pre nego što čujemo jednu sasvim odličnu muziku.

E da, to su neke ljudske mogućnosti. Nego. U pomenutu se subotu, u mom omiljenom đubretu bez boje, mirisa i ukusa koje nije voda već „Politika“, pojavio tekst Да ли се успоставља амерички монопол над српском науком. U tekstu se, koga mrzi da klikće ili tek želi da mu upravo ja dam sažeti prikaz situacije, opisuje teška duševna bol zbog koje

Наставници и сарадници Филозофског факултета Универзитета у Београду апеловали су ових дана на министра просвете Срђана Вербића и челне људе Националног савета за високо образовање и са универзитета да се измени нацрт правилника о категоризацији и рангирању научних часописа

Razlog za „apelovanje da se izmeni“ jeste činjenica da aktuelni nacrt pravilnika zapravo

не само да би био антиевропски и антинационални, поручују са најстаријег факултета у Србији, већ и – антинаучни

Svakako, čovek se pita: čemu služi kategorizacija naučnih časopisa? Evo objašnjenja:

на основу објављених радова у категорисаним домаћим и међународним часописима професори и научници добијају бодове. Прикупљени поени битно одређују напредовање и звање свих научника у земљи, односно избор и реизбор на универзитету.

Aha. A šta je tu nepravedno? Odlično pitanje! Nepravedna je činjenica da na listi časopisa koji se boduju izgleda da nema časopisa sa ERIH (European Referent Index in Humanities) liste – а коју саставља Европска научна фондација (окупља 72 најеминентније научне организације из 30 земаља), te da su na spisku ostale – ili su uvek jedino one i bile, videćemo kasnije – samo privatne grupacije „Томсон Ројтерс” (Thomson Reuters) и „Елсевир” (Еlsevier), на којима доминирају амерички часописи, који су углавном заинтересовани за теме са подручја САД.

Sve je ovo dosta interesantno, pa je sada dobar trenutak da dozvolimo viđenoj profesorki BU da nam pojasni problematiku:

– Постоје дисциплине које су универзалне, попут математике или медицине, али и оне које су локално специфичне, попут историје или археологије. Часописи који су на листи „Томсона Ројтерса” су углавном на енглеском језику и оријентисани на америчко тло. Зашто би часопис који се бави америчким Индијанцима објавио неки рад о Винчикаже проф. др Сташа Бабић, шеф катедре за археологију Филозофског факултета.

Lampica se ovde pali. Arheologija je u Srbiji lokalno specifična? Recimo da razumem iskopavanje kuće u kojoj je u Kragujevcu živeo Đura Jakšić, ali u kom je smislu vinčanski lokalitet „lokalno specifičan“? Prosečan čitalac „Politike“ naravno da će opsovati proklete Amerikance koji neće, u časopisu „koji se bavi američkim Indijancima“, da objavljuju tekstove o Vinči, ne shvatajući da postoji i časopis koji se ne bavi samo američkim Indijancima, već se bavi praistorijskim naseobinama i koji će sigurno pažljivo pročitati ozbiljno napisan tekst o Vinčancima. Samo ga, je l’, valja takvog i napisati.

Lokalno specifični objekti: Vinčanske figure

Politika nastavlja:

Иначе, објављивање рада у публикацији која је вреднована као „врхунски међународни часопис” аутору доноси осам до десет бодова. Поређења ради, објављивање рада у „водећем часопису националног значаја” бодује се са два поена.

Šta ima prirodnije nego da opštecivilizaciona istraživanja kakav je vinčanski lokalitet imaju prednost, bolje se finansiraju, dobri rezultati se u njima više nagrađuju nego istraživanja boje gaća Miloša Obrenovića u kojima je išao na pijacu? Po Staši, sve je prirodnije. Idemo dalje:

Наша саговорница истиче да су истраживачи оваквим Правилником принуђени да јуре бодове, а не да гледају шта је тренутно најважније истраживачко питање у њиховој области или колико ће то значити студентима, због чега ће опасти и квалитет рада.

Primetite: naš virtuelni istraživač je rastrzan između jurnjave za bodovima i gledanja šta je najvažnije istraživačko pitanje u njegovoj oblasti. Imajte u vidu da profesorka Staša ovde priča o nekom nesrećniku koji nije sposoban da pitanje pletenja džempera na Zlatiboru tokom krvave komunističke represije 1945. – 1991. godine, a koje je za srbijanski feminizam učinilo više nego sve operisane karleuše, na na bilo koji način uopšti i proširi van zaoseoka Divljake. I možete misliti kuda taj studente može da vodi.

Pa i dalje propoveda neutešna Staša:

Mање ће се бодовати књига коју објавим у Србији на српском језику, после годину дана истраживачког рада, него један чланак на енглеском у часопису са листе „Томсона Ројтерса”.

Fascinira potpuno gubljenje kontrole nacionalističkih „naučnika“ koji više i ne sakrivaju da je njihov rad potpuno lokalizovan i da su oni tim stanjem savršeno zadovoljni, ali da nisu zadovoljni količinom bodova koje tako, po Srbiji tumarajući, sakupe:

потписници сматрају да ће фаворизовање америчких часописа довести у питање националне науке,

Nacionalne nauke? Ama koje bi to nauke bile?

попут националне историје, националне историја уметности, националне археологије и националне етнологије-антропологије,

A-ha!

али и квалитет рада и звања научника који се овим областима баве у Србији. (…) Опште је познато да су на тим листама доминантни амерички часописи – који не само немају интереса за објављивање радова из српске историје, археологије, етнологије или историје уметности, као ни резултата филозофских, социолошких, психолошких, педагошких или андрагошких истраживања која се баве феноменима везаним за Србију – већ често немају ни добро информисане рецензенте – наводи се у апелу.

Ali, ako se „nacionalni“ „naučnici“ između sebe mere na nivou Srbije, šta će im – dozvolićeš, čitaoče, jednu psovku – koje pičke materine ti stranjski časopisi? Neka ih strancima, daleko im lepa kuća kad ih ne zanima ova naša, ili čija li je već, „nacionalna arheologija“ (!) Ej, bre: rezultati filozofskih istraživanja koja se bave fenomenima vezanim za Srbiju! Uh.

Lokalno specifična matematika: stotinak ljudi

Nego, prof. dr Vera Dondur, državni sekretar u Ministarstvu prosvete, odgovara:

– ЕРИХ листа никада није била у правилнику. На њој се налазе часописи које бисмо морали да купујемо да бисмо могли да пратимо радове, што је веома скупо. Осим тога, монографијама на српском језику чак је дат и знатно већи број бодова него раније – изричита је др Дондур. (…) Као илустрацију да наша наука није истиснута са страница угледних научних публикација, она наводи да је ове године у часопису „Нејчер” (Nature), једном од најцењенијих на свету, објављен рад из Србије на тему археологије.

Jao, jao: nature penal! Ali, kuku meni, naše Ministarstvo mora da dobije ukoričene časopise da bi „pratilo“ radove? Da li je – ovo bi bilo neverovatno, ali ko zna – da li je, dakle, stvarno moguće da naše slavno Ministarstvo prosvete ne zna za fascinantni servis Narodne biblioteke Srbije Kobson? I naravno…

Потписници апела, с друге стране, тврде да ЕРИХ листа јесте била у претходном правилнику и да је убачена после интервенције бројних организација и појединаца. Како наглашавају, куповина часописа и није потребна, јер је све могуће пратити онлајн, као што је случај и са часописима са друге две листе.

Jao, jao: online penal!

I tako. Ne zna se ko je komičniji. Nego, šta bi uopšte trebalo da predstavlja „lokalno specifična“ nauka? Evo, to je baš sve ovo napisano, to je sve i svakome po spisku. Izbori se bliže, mislite o tome.

3 komentara na temu “Lokalno specifična nauka na primeru Republike Srbije”

  1. > Nego, šta bi uopšte trebalo da predstavlja „lokalno specifična“ nauka?

    Nauka u manjoj ili većoj okolini. Ukoliko u okolini nešto (još) nije dovoljno vredno da bi se zvalo naukom, smanjuješ okolinu sve dok ne postane.

    1. Ово је први пут да налазим научно објашњење зашто нам се држава стално смањује. Из научних разлога! Мало ли је.

Komentari su onemogućeni.