Pupin u šesnaestercu

Igrao se 65. minut utakmice Manchester United – West Ham United, u okviru FA kupa, kada se sa desne strane pred igračem West Hama Payetom iznenada otvorio prazan prostor. Krenuo je sa loptom i ušao u šesnaesterac, kada je primetio Carricka sa svoje desne strane. Na žalost, Payet je tada rešio da odglumi spoplitanje, što je uradio na način za koji bismo mogli reći da je sasvim odličan da je sudija (Ericson, ako je nekoga briga za ime) svirao penal. Pošto penala nije bilo – ili je bar tako sudija procenio, što se u datom trenutku svodi na isto – Payetov se gest morao smatrati nekorektnom provokacijom i biti kažnjem žutim kartonom, drugim, isključujućim za toga igrača. Nema sumnje da bi takav potez značio da sudija ozbiljno utiče na tok utakmice. Da li zato ili zbog principijelnog mišljenja da je simuliranje spoplitanja u biti isto što i bežanje iz zatvora, dakle očekivana i legitimna aktivnost koja ne bi trebalo da pripada domenu okidača penoloških akcija, tek sudija je, kako se to obično kaže, ostao nem. Pet minuta kasnije dešava se slobodan udarac za West Ham sa tridesetak metara od gola crvenih đavola, blago levo. Ovu situaciju, perfektnim udarcem, u gol pretvara upravo inkriminisani Payet.

Pored toga što je opisana situacija veoma dovoljna da sa Pošta.neta pređem na D3i, ona je primer i za još ponešto. Ali pre tog poneštog, da zavirimo u zabrinuti svet gnomova i primetimo da čak i oni shvataju da je nebo dobro.… Nastavite sa čitanjem >>

Uz vetar

Trčanje sa sastanka na sastanak i nije neka sportska disciplina. Više je moranje koje spada u rok službe. U vremenskoj stisci često sam primoran da na brzaka uletim u taksi. Nemam ništa protiv taksista, ali imam protiv muzike koja im svira u kolima.

Obično su to narodnjaci. Ili nešto što je moderno, a ja ne razumem.

Danas me je vozio moj ispisnik. U kolima mu je svirala sasvim fina muzika, neki rock iz ’70. koji mi je bio na vrh jezika, ali nisam mogao da se setim izvođača.… Nastavite sa čitanjem >>

Iz šetnje

Lagao bih kad bih rekao da mi je svejedno: Tiborove fotografije su za mene poseban doživljaj. A ovog puta nam je priredio veliko iznenađenje.
Sinhronicitet je hteo da se baš danas navrši godina od objavljivanja poslednje u nizu fotografija u poslednjoj seriji gostujućeg fotografa Tibora Arve, našeg dobrog znanca i starog prijatelja Suštine pasijansa. Kada sam pozvao Tibora da nam ponovo dođe u posetu, znao sam da on već zna logističke propozicije o tome kako se materijal sprema (da ide šest fotki, da mi trebaju velika i mala slika, da valja autorov tekst ispod slike itd.), tako da je jedina instrukcija po njegovom pristanku glasila “odmah!”. Nije bilo nikakve razložne žurbe, naravno, nego je moje nestrpljenje bilo veliko. Potpuno sam se uzdržao od “muzičkih” želja pri izboru sadržaja – jer ja Tiborov rad pratim redovno i pažljivo, pa znam šta je sve radio u poslednjih godinu dana – ali sam se veoma nadao da će on sam poželeti da podeli sa nama svoj najsvežiji eksperiment.

Tako i bi. Open-mouthed smile

Iz šetnje

(Velika fotka je ovde.)

Prepuštam Tiboru da kaže koju reč o tome šta radi ovih dana i kakva je ovo fotografija.… Nastavite sa čitanjem >>