Čovek od poverenja

Početkom devedesetih, Miša je odleteo za Kanadu da poseti brata koji je tamo živeo. Željno smo ga iščekivali da se vrati, jer smo znali da će doneti gomilu muzike.

U takvim trenucima nemate pojma kako mesec dana sporo prolazi. I don't know smile

Po povratku, Miša je počeo da žestoko nas loži. Još je bio pod utiskom gledanja koncerta slepog gitariste Jeffa Healeya, a doneo je i njegov prvi objavljeni disk – simbolično nazvan See the Light (1988). Healey nije nudio nešto preterano novo. Sličnu, energičnu bluz svirku smo imali priliku da čujemo tokom osamdesetih iz prstiju Steviea Raya Vaughana.

A onda smo otkrili ovaj spot i zaljubili se u njega. Healey je bio interesantan jer je držao svoj Stratocaster na kolenima i imao je neobičnu tehniku sviranja koju je sam razvio. I, što je najvažnije, na njegovom licu čitala se retka emocija koja je činila da mu soliranje bude potpuno nepredvidljivo, što je žestici Johna HiattaConfidence Man” dalo novu dimenziju.

Jeff HealeyU tom trenutku, sasvim opravdano, Healeya smo videli kao novog i veoma talentovanog muzičara.

Naša očekivanja su brzo splasnula. Na narednih nekoliko albuma on je uspeo samo na momente da zablista, a kada se početkom ovoga veka okrenuo džezu, definitivno smo se rastali.

Verujem da je njegovo muzičko posrtanje bilo posledica zdravstvenog stanja. Umro je 2008. godine od raka, ostavljajući nas sa dosta dobre muzike iza sebe, nastale u trenucima kada je ovaj slepi muzičar bio blizu da nas uveri da, uprkos svom nedostatku, vidi svetlo.