Jednostavnost kao najvažnija osobina genijalnosti

Lullabies, look in your eyes, run around the same old town.
Doesn’t mean that much to me to mean that much to you.

Naravno da o Neilu Youngu mogu da napišem toliko da čitate bar dva sata, pogotovo o ovom periodu na koji vam danas ukazujem. Ali, hajde da ovo danas bude jednostavno. Jer, ne bude li tako, oštetićemo utisak savršenstva koji je ovde očigledan.

Čoveče… Ko još piše pesmu kućepazitelju na svom ranču?…

A pitam se još nešto, onako usput: ko danas zaradi veliku lovu od besprekorno dobre prodaje svoje muzike, a onda kupi ranč u Kaliforniji, sa sve kravama i starcem koji pazi na njih, e pa tek onda speva pesmu tom starcu?… wlEmoticon-hotsmile.png

E, o tome govorim.

DecadeSlučajni uzgredni podatak: pre dve nedelje beše 45 godina kako je snimljena ova izvedba. Vidite, svet beše nekad i takav: muzika je bila besprekorna i besprekorno jednostavna, samim tim genijalna, vazduh je bio čist (osim u džunglama Vijetnama), a…. Ne, nećemo o prljavom seksu, nego htedoh reći kako smo kupovali ploče i od svake pravili male fetiše. Kad se setim kako je izgledalo kad sam prvi put držao svoj primerak trostrukog kompilacijskog albuma Decade (1977) i kako sam ga besomučno preslušavao, glibeći u doživotnu opsesivnu opsednutost muzikom Neila Younga, shvatim koliko sam zaista omatoreo. I tiho opsujem, onako usput. Ne zato što sam odabno kročio preko tog brega, nego zato što Anina generacija nema muziku kakvu sam ja imao i ne može da oseti šta znači otkrivati ovakva dela. Nema patetike: otkrivaju oni sebi neke druge vrednosti, ali se pitam hoće li ijedna preteći da je se živo sećaju i onda kada njihova deca budu mnogo starija nego oni kada su otkrili te vrednosti.

A danas?… Danas se čak i Neil Young sprda sam sa sobom.

Jebi ga. wlEmoticon-sarcasticsmile.png