Wired

Veća fotografija je ovde.

Ispratim na ulicu prijatelja koji je banuo na frtalj sata da mi iznudi kafe-pauzu i uočim omanje jato grlica (AKA kumrija AKA gugutki) na obližnjoj banderi niskonaponske mreže. Vratim se u kuću, natandarim Cevuljagu na fotoaparat, pa opal’. I dok sam slikao, već sam zamislio da će mi to biti foto-replika na začikavanje sa Milošem, koji je poskodao neke žice sa jedne moje ofejZbučene fotke, na šta ja izrazih brigu za ptičiji rod. Okačim sliku kao sledeću u serijalu ekranskih tapeta na fejZbuku i prokomentarišem “Aj’ sad njima reci da je wireless bolji!”, što je dovelo do vesele (t)rasprave koju vam ovde neću prepričavati.

Ostaće  ibeleška da sma zverao okolo i za dve sekunde promašio trenutak kad su kumrije zajedno prhnule. Mogla je to biti vrlo zanimljiva fotografija. No, kada bi ikako mogao da se ostvari dnevnik najboljih fotografija koje nismo uslikali, bila bi verovatno najbolja ikada sastavljena foto-monografija. Open-mouthed smile

To bi bilo to, zasad. Hvala na pažnji.