Čovek od plastike

Plastic man got no brain,
Plastic man don’t feel no pain,
Plastic people look the same

Retko se dešava da sam autor ne voli pesmu koju je napisao.

Tokom 1968. godine The Kinks su radili na svom ambicioznom konceptualnom albumu Village Green Preservation Society. Zamišljen kao lamentiranje nad engleskim tradicijama koje polako odumiru, po objavljivanju se pretvorio u komercijalni fijasko. Iako se danas smatra jednim od autentičnih remek dela izašlih iz radionice Raya Davisa, slabo se prodavao i nije dospeo na top liste.

Ljudi iz njihove diskografske kuće su odlepili i insistirali su da brzo snime hit singl koji će biti uspešan.

Plastic ManU martu 1969. godine objavljen je singl “Plastic Man” koji je bio još jedan promašaj. Nije dospeo ni u prvih 30 pesma na top listi. Danas bismo na to rekli “koga je briga”, ali u to vreme nije bilo mnogo nade da će grupa preživeti ako im se pesme ne prodaju. Iz nekog razloga BBC nije hteo da je emituje na svojim programima, pa je možda i to razlog neuspeha.

Iako ne spada među najbolje pesme u Davisovom bogatom opusu, daleko je od toga da je ona loša. Muzika je u The Kinks šablonu, a tekst prepoznatljivo sarkastičan. Iz današnje perspektive, kada na svakom koraku vidimo posledice plastičnih operacija i upumpavanja botoksa u razne delove tela, možemo reći i da je proročanski.

Bilo je potrebno tri decenije da se pesma bude ponovo objavljena na proširenim reizdanjima albuma Village Green Preservation Society i Arthur (1969).

Nije mi poznato da su je The Kinks ikada izveli uživo.