Policijski auto

Ovo je jedan od bizarnijih singlova koje imam. Ko još posvećuje pesmu ovoj vrsti automobila?

Uvrnutih Engleza uvek je bilo i uvek će ih biti. Smile with tongue out

Muzički, sama pesma je odraz vremena kada je ovaj singl objavljen (1977) i dobro zvuči i danas (za šta je zaslužan ponajviše producent Nick Lowe).

No, da objasnim ko je njen autor, Larry Wallis.

Danas se retko ko seća grupe Pink Fairies. Početkom sedamdesetih bili su deo londonske psihodelične i underground scene, dobro su svirali uglavnom rock’n’roll standarde i bili su izuzetno anarhični – propagirali su muziku oslobođenu stega i konzumiranje droga i bunili se protiv tekuće politike. U neku ruku, bili su pretača onoga što će doći samo nekoliko godina kasnije – panka i novog talasa.

Wallis je, očigledno, bio nestašan dečak koji je, po raspadu prve postave Pink Fairiesa tražio mesto pod suncem. U drugim grupama u kojima je svirao zadržavao se uglavnom kratko – mada je njihov spisak interesantan: Blodwyn Pig, UFO, Motörhead… Upravo radeći na singlu Motorheada krajem 1976. godine, došao je u dodir sa ljudima iz diskografske kuće Stiff.

Police CarUsledilo je snimanje sopstvenog singla i vrlo brzo našao sebi slične među Stiffovim štićenicima – Dave Edmunds, Nick Lowe i Sean Tyla su mu postali najbolji ortaci i sa njima je povremeno nastupao. No, najznačajnije je da je ubrzo postao “kućni” producent u Stiffu, pa njegovo ime možemo naći na omotima albumima brojnih izvođača.

Od tog vremena datira i njegova saradnja sa grupom Dr. Feelgood i nešto kasnije sa članovima legendarne grupe  MC5. Tek 2001. godine snimio je prvi, inače odličan, solo album Death in the Guitarfternoon (ceo se može preslušati na priloženim linku) koji je samo potvrdio da čovek “zna znanje”.

I posle toga nestao bez traga.