Autobus za Baju

Posle iznenadne smrti Jima Morrisona, preostalim članovima The Doorsa je bilo potrebno malo vremena da se priberu. Iako su albumi koje su snimili bez Morrisona, Other Voices (1971) i Full Circle (1972), bili sasvim dobri, očajnički im je trebao novi pevač.

U nameri da nađu novoga frontmena, 1973. godine su spakovali kofere i krenuli u Englesku.

Isprobali su nekolicinu pevača. U užem izboru našli su se Kevin Coyne i Jess Roden. Jac Holzman, vlasnik njihove diskografske kuće Elektra, bio je drugog mišljenja. Njegov izbor je bio Howard Werth, pevač kultne britanske grupe Audience.

Posle nekoliko proba sa Werthom ispostavilo se da stvar ne funkcioniše najbolje. Rayu Manzareku je pukao živac, vratio se u Ameriku i celu stvar nazvao propalom – The Doors više nisu postojali.

Za razliku od njega, impresionirani pevanjem Jessa Rodena, John Densmore i Robby Krieger su ostali u Londonu i odlučili da osnuju novu grupu – nazvali su je Butts Band.

Butts BandTokom godine snimili su debitantski album koji je, barem meni, bio jako interesantan. U nameri da se na neki način distanciraju od The Doors nasleđa, album je bio muzički raznolik. U pesmama su se preplitali rock, blues, soul, pomalo jazz, a bilo je i tragova reggaea i calypsa koje su pokupili na Jamajci, gde su snimali. Ukratko, album odiše opuštenom i kreativnom atmosferom i daleko je od onoga što su nekada radili.

Iako je bio dobro primljen od publike i kritike, probleme im je zadavala logistika – dva Amerikanca i tri Engleza trebalo je održati na okupu, pa se već na narednom albumu grupa pojavila u sasvim drugoj postavi i malo slabijem izdanju.

Jessa Rodena kolege i danas uvažavaju kao jednog od najboljih engleskih pevača svoje generacije, ali njegova solo karijera nije bila preterano uspešna. Basista Phil Chen je postao cenjeni studijski muzičar.

Velika je šteta što prva postava grupe nije ostala na okupu, jer bi bilo interesantno videti u kom pravcu bi se njihov zajednički rad nastavio.