Razglednice iz Venecije (2): Na trgu Svetog Marka

Drž’ se stereotipa i daleko ćeš da doguraš. Jedino… Ako može bez tih totala, bar ponekad, a?

Detalj sa pročelja bazilike Svetog Marka u Veneciji

Veća fotografija je ovde.

Sad se već mučim fotografišući u loše doba dana, ali ne odustajem od pokušaja – odustao sam od HDR tehnike, doduše, jer valjalo mi štedeti prostor za barem 500 RAW fotki (napravio sam 652 ekspozicije tog dana). Ali, to beše manji problem: pravo pitanje, prisutno na svim turističkim stecištima, jeste – kako fotografisati taj prostor? Kadrovi totala koji bi podrazumevali “da se sve vidi”, osim što su već milion puta slikani, pate od onog što ja ne mogu da izbegnem ni uz najbolju volju: previše je svetine koja zagađuje scenu.

I tako: jedno od rešenja koje sam pronašao: slikao sam detalje. Pa nisam valjda vukao Cevuljagu za džabe?…

A što se same bazilike Svetog Marka tiče: nismo ulazili. Znam da bi to koštalo samo 30-40 minuta i da bi verovatno vredelo, ali ja toliko Kineza na jednom mestu nisam video nikad i nigde (u Kini još nisam bio), pa kad sam video kako su nagrnuli, malčice mi se smučilo. A dan kratak, a imamo čime da ga popunimo… Ako bude zdravlja, sreće i pameti, neće nam to biti poslednja poseta Veneciji, pa ćemo prepustiti ulazak u katedralu toj prilici.

Trg Svetog Marka u Veneciji

Uzgred, sad razumem zašto ovaj umirući grad nema rešenje za svoje spasenje: dotući će ga turizam kao jedini efektivni izvor prihoda. Groteskno, ali je činjenica.

Bilo je vreme da se izgubimo u onim bezbrojnim uličicama na putu ka mostu Rialto.