Zamalo da se pređem

Kako nekada imena grupa mogu da te zavedu. Kada sam ovlaš pročitao recenziju za album grupe Trespass prva asocijacija mi je bio istoimeni album grupe Genesis. O, ne, još jedan klon, pomislio sam. I bio sam spreman da ga lagano preskočim jer sam se takvih stvari naslušao proteklih decenija, a samo mali broj njih je uspeo da se približi kvalitetu svog uzora.

Već prvi video na Cevki me je bacio na kolena. Svirka kakvu odavno nisam čuo!

Oprezan kao i obično, rešio sam da malo bliže ispitam stvar. No, nisam se mnogo ovajdio – ovaj Trespass nema nikakve veze sa nemačkom grupom istog imena, ni sa francuskom goth varijantom.

Pa dobro, majku mu, odakle su ovi manijaci?

Posle mnogo traženja gde su ponuđene informacije date sve “na kašičicu” negde pročitah da su iz Jerusalima. Uh, to je poslednje mesto gde bih ih potražio.

Ono što ovaj trio svira nije ništa novo. Nešto slično smo imali prilike da slušamo tokom sedamdesetih u izvođenju grupa ELP, Trace, Triumvirat… No, ne mogu nikako tvrdim da se muzika koju sviraju oslanja na neki konkretan uzor. Ono što pouzdano mogu da kažem je da em solo deonice klavijaturiste Gila Steina na Moogu neodoljivo podsećaju na rad prstiju Patricka Moraza u svom najkreativnijem periodu. Što mu je veliki kompliment.

Morning Lights” je, slobodno mogu reći, svita koja je odlično komponovana i još bolje izvedena. Sve komponente progresivnog roka iz sedamdesetih su prisutne, kao i velika doza barokne muzike, što je za mene samo dodatni plus.

Po mom saznanju, grupa Trespass je izdala samo dva albuma: In Haze of Time (2002) i Morning Lights (2006) koji, pride, ima fantastično dizajniran omot.

Тresspass

Kako je prošla decenija od poslednjeg albuma Trespassa, ne znam da li više i postoje.

Ako neko nabasa na bilo kakvu dodatnu informaciju, neka mi odmah javi. Jer muziku ove grupe danima ne vadim iz plejera.